Turska - Hrvatska: Izgubili dobiveno

Nismo uspjeli. 32 minute držali smo tursku momčad u šahu, ali matni potez nismo uspjeli povući. Dopustili smo protivniku da se digne iz beznadne situacije, rezultatskog i igračkog deficita i poklonili mu kartu za Svjetsko prvenstvo, kartu za podjelu medalja. Umjesto Hrvatske, polufinalu s Nijemcima će se radovati domaćini.

Krenulo je vrlo slično kao i protiv Talijana, čvrsto, motivirano, sa "paklenom" obranom koja nam je davala puno napadačkih mogućnosti. Za razliku od utakmice protiv Talijana, proradio je i napad, ono čemu smo se nadali dogodilo se, taj je napad naprosto - morao krenuti. Pametnom i agresivnom obranom, bez puno prekršaja, održali smo Turke na samo 10 ubačaja u prvoh 10 minuta. Na semaforu je svijetlilo fantastičnih 19:10.

Druga četvrtina nije donijela odstupanje ni za milimetar, svi turski pištolji pucali su oko mete, a obrambeni spas domaćini su potražili u zonskoj obrani. Ni ona nije pomogla, Kovačić i Vujčić sjajno su razvlačili Turske visoko na postu, a Giriček i Mulaomerović kažnjavali su svaki milimetar prostora koji su zarađivali na vanjskim pozicijama. Sve nas je služilo, i obrana i skok i šut i disciplina, zapravo - sve je bilo predobro da bi potrajalo...

U drugom poluvrmenu krenuli smo istim ritmom, samo tri minute prije isteka treće četvrtine dosegli smo fantastičnih 56:37. Djelovali smo superiorno, Turci su bili bez ideje, bez realizacije, bez hraborsti. A onda smo ih mi sami vratili u igru... U samo tri minute, serijom 11:1 Turci su nam stigli na "samo" +9. Trojka Kutluaya u posljednjoj sekundi treće četvrtine kao da je prelomila stvar na stranu domaćina.

Shvatili su to i navijači, koji su ušutkani od strane naših cijelih 30 minuta, ponovno skočili na noge čim su osjetili rast njihove momčadi. U zadnjem periodu igre razligrali su se Türkcan i Türkoglu, krenuo ih je dalekometni šut i naša ne tako davno ogromna prednost, topila se poput snijega n aproljetnom suncu. U tren oka domaćini su stigli na samo 65:66, a u napadu nismo imali rješenja osim raspoloženog i efikasnog Giričeka. Svima drugima šut je potpuno stao, Mulaomeroviću i Mršiću ruka je drhtala, Sesar je cijelu utakmicu proveo na klupi, a Vranković nije pokušavao dalekometnom paljbom.

Tricom Okura dvije minute prije kraja Turci su prvi put poveli, 68:70, no uzvratio je trojkom Vujčić i ponovno nam donio poen prednosti. Okur je ponovno poentirao za 71:72, Mulaomerović iz slobodnih bacanja vratio na +1 za nas (73:72). Minutu prije kraja Turci su nam predali loptu i krenuli smo u napad za povećanje prednosti. Nažalost - nismo je uspjeli uputiti prema košu cijele 24 sekunde, pa su 20 sekundi prije kraja Turci dobili prigodu za pobjedu u zadnjem napadu. U zadnjoj sekundi, kad je vrijeme na semaforu već isteklo, sviran je prekršaj na Türkcanu, koji je s dva bacanja mogao riješiti pitanje pobjednika. Pogodio je jedno i utakmivu odveo u produžetak.

Bilo je jasno da smo mi u velikom padu, Turci u velikom zanosu, tako je odigran i produžetak. Nakon naših 75:73, sve je otišlo na stranu Turaka, ulazio im je svaki pokušaj, a naši više nisu imali pravih rješenja u napadu. Ipak, kao i na kraju regularnog dijela - dobili smo još jednu šansu, štoviše - dvije. Kod vodstva Turaka 83:86 imali smo loptu i izradili akciju za tricu, samo pet sekundi prije kraja. Mršić je ostao potpuno sam, šutno i promašio, a lopta se vratila gotovo na isto mjesto u ruke Giričeku. I naš najbolji strijelac bio je neprecizan, Turci su uhvatili loptu i proslavili plasman u polufinale.

Na kraju je ostala gorčina, tuga zbog nepotrebnog poraza u utakmici u kojoj je nedostajala jedna lopta, krajem treće ili početkom četvrte četvrtine koja bi je i definitivno prelomila na našu stranu. Svojim pogreškama dopustili smo Turcima da se vrate, otvorili im vrata i pozvali ih natrag, što su ovi spremno dočekali i iskoristili. Uoči utakmice pribojavali smo se sudačkog kriterija i domaćinskog "vjetra u leđa", no moramo priznati da su i Dorizon i Jungenbrand utakmicu odradili vrlo korektno, bez ikakvih primjedbi s obje strane. Utakmicu smo izgubili sami, upravo to - izgubili, niti su je Turci dobili, niti su nam je suci ukrali. I sve bismo puno lakše podnijeli da nismo bili tako blizu. Tako prokleto, prokleto blizu...