"Imam još dvije dobre godine"

Proteklih desetak godina u Manchester Unitedu je obilježila skupina igrača koje mnogi nazivaju Fergusonovim bebama, aludirajući time na sjajnu generaciju koju je Sir Matt Busby doveo do naslova europskog prvaka i koju svi do danas poznaju pod imenom Busbyjeve bebe. Gotovo je 13 godina prošlo otkako je Alex Ferguson krenuo putem koji je mogao značiti njegov kraj, ali mu je umjesto toga donio bezvremensku titulu jednog od najuspješnijih nogometnih trenera u povijesti.

Te 1995. godine Ferguson je iz temelja izmijenio momčad isključivši iz svojih planova Unitedove legende Andreia Kanchelskisa, Paula Incea i Marka Hughesa i uz žestoke kritike u medijima poklonivši svoje povjerenje golobradim mladićima poput Garyja Nevillea, Davida Beckhama, Nickyja Butta i Paula Scholesa. Već sljedeće godine Ferguson se nasmijao u lice kritičarima i s klincima osvojio naslov prvaka, klincima koji su svi odreda osim Davida Beckhama rođeni u okolici Manchestera. Pothvat nezabilježen na tako visokoj razini nogometnog natjecanja.

Nogomet se u ovih 13 godina iz temelja izmijenio i takav pothvat možda nikada više neće biti ponovljen, ali na Old Traffordu i dalje stanuju igrači koji su svojim rukama podigli trofej iz 1996. godine, a u nedalekom Carringtonu i dalje stoji nogometna škola koja Manchester United čini klubom koji je drukčiji od drugih. Upravo je ta škola Unitedu dala i Paula Scholesa, čovjeka koji je po mnogočemu utjelovljenje svih vrijednosti i tradicija koje u sebi nosi klub s Old Trafforda.

"Mislim da u nogama imam još najviše dvije godine", otkrio je Scholes u intervjuu za Daily Telegraph. "Prema ugovoru ostala mi je još jedna sezona, ali se nadam da ću nakon toga produžiti ugovor za još jednu godinu. Sve ovisi kako ću igrati i kako ću se osjećati, ali trenutno mislim da su mi ostale još dvije dobre godine."

Scholes nije tipičan nogometaš, ne uživa u slavi i ne voli davati intervjue. Vrlo tih i samozatajan, gotovo je preslika sramežljivog Paula Scholesa koji je prije 13 godina debitirao među nekim od najvećih igrača koji su zaigrali za Manchester United. Međutim, sve što ima reći govori tamo gdje je to i najvažnije, na travnjaku. Upravo zato ne čudi tvrdnja kako mu život profesionalnog nogometaša neće nimalo nedostajati.

"Neću reći da jedva čekam da sve to završi, ali se definitivno veselim završetku karijere i svemu što ide s tim. Siguran sam samo u to da će mi nedostajati nogomet, ali život nogometaša sigurno neće", priznaje Unitedov veznjak, otkrivši kako ipak iznad svega želi svoju privatnost. "U prirodi ljudi je da su vrlo znatiželjni, uvijek žele znati više o vama i što ćete raditi."

Nogometna igra doživjela je mnoge promjene u proteklom desetljeću, posebno u engleskoj Premier ligi, gdje bez snage i izdržljivosti sigurno nećete uspjeti. Scholes se uspio othrvati svim zahtjevima modernog nogometa, a njegova je tajna savršen pregled igre i nogometna inteligencija. "Sada u Premier ligi ima jako puno igrača koji su jači i brži nego kada sam ja počinjao, ali morate se nositi s tim. Smatram da tu puno pomaže nogometna inteligencija, jer možete trčati do neke granice, ali ako ste dovoljno pametni, pronaći ćete odgovore za svaku situaciju."

Ove je sezone Paul Scholes ispunio svoj san, osvojivši naslov prvaka Europe. Premda je 1999. godine bio jedan od najboljih igrača Uniteda, finale mu je izmaklo zbog žutih kartona i nikada se nije osjećao osvajačem naslova. Ove je sezone fantastičnim pogotkom protiv Barcelone doveo Manchester United do moskovskog finala i potom ispunio svoj san odličnom igrom u susretu s Chelseajem.

Da se radi o posebnom igraču potvrdio je nakon izvođenja jedanaesteraca, kada je svakome od Chelseajevih igrača pojedinačno ponudio utjehu. "Postoji međusobno poštovanje. Bila je to vrlo napeta sezona i na kraju su samo jedanaesterci odlučili", kaže Scholes. "Bilo mi ih je žao što su izgubili na taj način, da se to dogodilo nama bili bismo slomljeni. Nisam ih mogao utješiti, ali sam im barem stisnuo ruku."

Što nakon nogometa? Nema sumnje da će Paul Scholes i dalje pratiti Manchester United, ovaj put s tribine i u društvu svog najvećeg navijača, sina Owena. "Siguran sam da ću i dalje gledati United, moj sin Owen je posve lud za tim klubom." Tko zna, za koju godinu možda bude i predvodnik novih "Unitedovih beba"...