I nebo se rasplakalo nad Dinamom

U utakmici s vrlo malo šansi, Dinamo je većim dijelom bio aktivniji protivnik, no Zagrepčanima to nije značilo ništa. Nisu znali zabiti pogodak (ni stvoriti pravu šansu), za razliku od gostiju koji su dva puta puknuli i dva puta pogodili i tako u zadnjih 15 minuta došli do vrijedne pobjede.

Krunoslav Jurčić na teren je poslao idealnu jedanaestoricu, nedostajao je tek kapetan Igor Bišćan, no to mjesto pokrio je drugi kapetan, onaj hrvatske reprezentacije, Robert Kovač. Takav, ofenzivni Dinamo od prve je minute zagospodario terenom, no u prvih 45 minuta terensku nadmoć nije znao pretvoriti u pogodak.

Posebno dojmljivih bilo je prvih deset minuta kada Belgijci nisu izašli iz svog autobusa parkiranog na 30 metara od gola, no niz Dinamovih ubačaja, kornera i pokušaja nije rezultirao velikim prigodama.

Iako su gosti uspjeli malo olabaviti taj pritisak u nastavku, i dalje je igrao samo Dinamo. Pokušavali su Modri po lijevoj strani preko vrlo dobrog Cufrea i Moralesa, pa onda još više po desnoj sa Sammirom i Ettoom, pa kad sve to nije išlo, malo kroz sredinu, no prolaza nije bilo nigdje. Anderlecht nije pokazao puno napadačke kvalitete, ali obrambeni bedem čuvao je Prota bilo kakvih neugodnosti.

U 21. minuti Dinamovci su tražili, čini se opravdano, jedanaesterac na Mandžukiću, no ni glavni, ni linijski – ali ni peti pomoćni sudac (Uefina novost) nisu ga vidjeli. Sudac je i u nastavku utakmice iritirao modre drukere svojim odlukama, puno je ”fifty-fifty” situacija otišlo na stranu Anderlechta.

Jedinu pravu akciju i priliku u prvom dijelu Dinamo je složio i propustio u 34. minuti. Krasno su kombinirali Sammir i Etto na čiji ubačaj dolazi Mandžukić i s desetak metara neometan lansira loptu preko gola. Mandžino lice dovoljno je reklo, velika šansa otišla je u nepovrat.

Drugo poluvrijeme je donijelo vrlo sličnu igru, premda je Dinamov pritisak splasnuo, pa se igralo ravnopravnije, ali i dalje bez šansi s bilo koje strane. Uzroke treba tražiti u dobro raspoloženim i čvrstim obranama, ali i indisponiranosti onih koji su zaduženi za kreaciju. Ni napadači se, međutim, nisu proslavili, Papadopoulos i Mandžukić neće utakmicu pamtiti po dobrome jer im je zajednički učinak bio mizeran.

U takvoj igri bez prigoda vjerojatno se nitko nije previše iznenadio – barem ne poznavajući Dinamove domaće utakmice – kada su iz ničega poveli gosti. Bernardez je namjestio loptu na slobodan udarac na malo više od 25 metara od gola, lopta je prošla pored loše namještenog živog zida i odsjela u desnom donjem kutu za 0:1.

Nakon toga se i nebo otvorilo, kao da se rasplakalo nad sudbinom kluba koji ne zna i ne može dobiti izjednačenu utakmicu, čak ni onu u kojoj je za nijansu bolji. Protivniku i jedan udarac na vrata može biti dovoljan za pobjedu...

Po nevjerojatnom pljusku Dinamo je pokušao preokrenuti rezultat, no to je bilo zaista teško u tim novim uvjetima. Za pohvalu su tek gledatelji koji nisu pobjegli sa svojih mjesta, već su gromoglasnim navijanjem pokušali dati podršku Modrima.

Anderlecht je u završnim minutama dokrajčio Modre - Lukaku je prošao po lijevoj strani, ubacio u sredinu gdje s peterca pogađa Legear za konačnih 0:2. Gostujući trener zaista je pogodio sa zamjenama, oba igrača ušla su s klupe...

I Jurčić je pokušao izmjenama promijeniti tijek utakmice, no... Nije išlo, bunker gostiju je do kraja izdržao i pljusak i Dinamove pokušaje, pa će na putu za Bruxelles biti itekako veselo – došli su po bod, na taj način su i postavili igru, a na kraju su zahvaljujući početničkoj greški Modrih – bilo Butine bilo nekoga u živom zidu – uzeli sva tri i tako već na početku zagorčali život Dinamu koji će za europsko proljeće morati odigrati veliku utakmicu i u gostima.

Anderlecht je bio dobra šansa jer u Zagreb je stigao prorijeđen ozljedama, nije ni puno pokazao, no već toliko puta u Maksimiru je to bilo dovoljno za bod(ove), pa tako i večeras.