Rui Costa odlazi koncem sezone

35-godišnji bivši portugalski reprezentativac je, naime, izjavio: "Oduvijek sam želio karijeru zaključiti u dresu Benfice. Da je pravo vrijeme za odlazak osjećam kako po vlastitom ponosu za sve što sam postigao, tako i po uvažavanju drugih - suigrača, javnosti i osobito navijača". Ujedno je, našalivši se: "Tko bi se lud odrekao opojna mirisa svlačionice!" najavio ambicije ostati vezan za klub u funkciji primjerice sportskog direktora.

Desetka koja je blistavu karijeru otpočela u Benfici u koju ga je kao 10-godišnjeg malca doveo legendarni Eusebio, Rui Costa je ostavio neizbrisiv trag u klupskoj povijesti Fiorentine. Za Viole je igrao punih sedam sezona (osvojio dva kupa) ušavši u kožu navijačima savršenim razumijevanjem s Gabrielom Batigol Batistutom, a cijelo je vrijeme u Firenzi odolijevao astronomskim ponudama talijanskog trio-rija sa sjevera.

Po bankrotu Fiorentine u sezoni 2001/02., međutim, odlučuje se napokon prihvatiti ponudu Milana postavši najskuplja akvizicija rosso-nera u povijesti teška 35 milijuna eura. U Milanu je proveo sljedećih pet sezona, a prve dvije je kao nezamjenjiva karika osvojio prvenstvo, kup, Ligu prvaka i europski Superkup. Pojavom Kake, Rui Costa gubi mjesto u prvom sastavu, a nekako u isto vrijeme, nakon 11 godina i 94 nastupa, šokantan poraz od Grka u finalu Eura 2004. upravo u Portugalu, stavlja točku na i igrama u reprezentativnom dresu.

Odrekavši se gotovo pet milijuna Eura, jedan od pripadnika Zlatne generacije portugalskog nogometa (s Figom, Joao Pintom i Coutom dvostruki je osvajač svjeskih juniorskih naslova prvaka) koja, međutim, nikad nije ispunila očekivanja, 2006. se vratio među Orlove i golemim ih iskustvom odveo u Ligu prvaka. Ždrijeb ga je svrstao u skupinu s bivšim klubom, a doček u rujnu, pak, navijača na San Siru dovoljno govori o kakvoj se marki igrača radi i koliku će prazninu ostaviti po umirovljenju.