Crni sudački kruh

Prvo treba naglasiti kako je odnos klubovi-suci vrlo nepravedan. Naime, suci se nikako ne mogu obraniti i obrazložiti zašto su nešto dosudili. Često su napadi i pritisak na suce neosnovani. Svakako se mora priznati kako pogrešaka ima, kako vani tako i kod nas, ali često su napadi na suce jednostavna isprika pred navijačima i sponzorima za neuspjeh.

Odluke sudaca se seciraju do najsitnijeg detalja. Trenerima i ostalim sportskim djelatnicima bilo bi puno pametnije, istina i puno teže, tako secirati i analizirati svoje poteze. Zadnji primjer sudačke pogreške je na utakmici Zadar-Dinamo. Vrlo je jasno kako je sudac Šimčić, inače naš ponajbolji sudac, pogriješio kod procjene kako nije bio kazneni udarac za Zadar na početku utakmice, ali zaista nemaju smisla izjave Zadrana poslije utakmice koji kažu kako je sudac kriv za njihov poraz. Umjesto da se žale na odluku suca, bolje bi im bilo kada bi malo pogledali svoju igru koja je nestala nakon 20 minuta utakmice i u tome tražili (prave) razloge svog poraza.

Sudački posao je vrlo težak i odgovoran i može ga se usporediti s poslom vratara - sve odlične poteze može zasjeniti samo jedan krivi o kojemu će se pričati. Najbolji pokazatelj koliko je težak sudački posao je kako i nakon gledanja usporenih snimki, nakon što se nabavljaju dodatne kamere, nakon što se zaustavlja slika i povlače crte za zaleđe - opet je ponekad, i to stručnom "Oku Sokolovom", teško procijeniti situaciju. Čak niti sva ta pomagala jasno ne pokazuju to što je sudac "morao vidjeti". Od suca se očekuje da tu odluku donese na licu mjesta i to u stotinki.

Naravno, reći će neki, nije taj posao za svakoga i neka se ne bavi njime onaj koji ne zna i to je točno, no suci koji su na A listi naše prve lige su toliko utakmica sudili u karijeri da je više nego očito kako znaju suditi jer inače ne bi dogurali tako daleko. Batinić, Bebek, Gerek, Kovačić, Mlinar, Strahonja, Pristovnik i mnogi drugi su dobri suci. Naravno, dogodi im se i pogreška, no griješe i najbolji svjetski suci.

Zašto svi tako s povećalom kod nas gledaju na suđenje? Zar ne bi bilo bolje trenerima kada bi, umjesto što nabavljaju posebne kamere HNS-a kako bi vidjeli je li bilo zaleđe ili ne, to vrijeme potrošili na poboljšanje igre svoje momčadi? Zamislite što bi bilo kada bi Udruga prvoligaša nakon greški igrača ili krivih poteza trenera - jednostavno ih suspendirala! Nakon tri kola pola momčadi bi igralo s mlađim pionirima i to zvuči glupo, a to je točno što klubovi traže od sudačke organizacije; ako sudac pogriješi - suspenzija!

Ako se uspoređuje suđenje u našem prvenstvu i suđenje u najboljim ligama u Europi, zaključak je kako svugdje ima grešaka. Dovoljno je gledati samo prošla dva vikenda i nabrojati koliko pogrešaka sudaca je bilo. Na utakmici Villarreal - Barcelona suđena su dva vrlo sumnjiva penala za Villarreal, ovaj vikend penali koji su suđeni za Napoli protiv Juventusa iznenadili su i igrače Napolija koje zaista nije lagano iznenaditi s odlukom u njihovu korist.

Čisti penal za Bluese na Drogbi nije sudio, možda i najbolji sudac Premier lige, Mike Riley iako je bio u neposrednoj blizini, Barcelona je pobijedila Almeriju uz veliku pomoć sudaca, a grešaka ima u Bundesligi i La Ligi toliko da ne stanu u jedan tekst. Greška u finalu Lige prvaka između Arsenala i Barcelone, Katalonce je skoro staja naslova prvaka, a o tri žuta kartona Šimuniću na Svjetskom prvenstvu i ne treba posebno pričati.

Nije slučajno kako sudačkih pogrešaka i komentara o suđenju ima najmanje u Engleskoj. Razlozi su vrlo jednostavni - prvi je što se u Premier ligi igrači jednostavno ne bacaju. Ne simuliraju prekršaje i jedanaesterce, ne glume ozljede, ne odugovlače i ne rade sitne prekršaje (povlačenje za dres i slično) kod prekida. Naravno, izoliranih slučajeva simulacije ima i u Engleskoj, ali njihova publika koja to ne tolerira, vrlo brzo "oduči" igrače od loših navika s kojima su došli na Otok.

Drugi razlog je također jednostavan - novčane kazne. Engleska sudačka organizacija štiti svoje suce i ne smije se po njima "pljuvati" što je kod nas uobičajena praksa. Samo Mourinho i Abramovič znaju koliko su kazni platili zbog dugog jezika Portugalca koji je redovito, nakon lošeg rezultata, krivio suce. Ostali treneri nakon utakmice najmanje pričaju o sucima. Pričaju o svojoj igri i svojim greškama, no, nažalost, to je skroz drukčije poimanje sporta nego kod nas. Puno ljepše i normalnije.

Sigurno je kako suci griješe, i oni su samo ljudi, sigurno je kako ih čak i treba suspendirati na neko vrijeme nakon većih pogrešaka, ali ovakvi napadi na suce koji kod nas događaju iz kola u kola - ne bi se smjeli tolerirati. Vrlo je loše, i to sada opet dolazi na površinu, što HNS, Udruga prvoligaša i Sudačka organizacija djeluju kao tri odvojena organa iako bi im svima trebao biti isti cilj - poboljšanje našeg nogometa, a ne pribavljanje sponzora.