Danijel Štefulj: "Dođite na stadion"

Nije baš česta pojava da se 'gastarbajteri' vraćaju na rodnu grudu, no Danijel Štefulj učinio je upravo to, kad je potpisao ugovor s NK Međimurjem 2006. godine. Sa 34 godine i velikim iskustvom iza sebe ovaj je nogometaš bio međimurskom prvoligašu velik dobitak: "Odluka da se vratim iz Njemačke nije bila donesena preko noći, razgovarao sam skoro godinu dana s ljudima iz kluba o tome. Prevagu je svakako donijela i želja da mi djeca rastu u Hrvatskoj."

Foto: Ivana Strahija

Pa ipak, Štefulj je mogao karijeru mirno privesti kraju u Njemačkoj, tamo je unatoč svojim godinama još uvijek imao dobar rejting: "Nisam više bio za 1. Bundesligu, no u Njemačkoj je i 2. Bundesliga profesionalna, a od sljedeće sezone će i treća biti, tako da sam imao izbora. No, želio sam vidjeti koliko tu mogu pomoći. Uvijek se mogu vratiti u Njemačku, no želio bih prvo tu odraditi ugovor i nakon toga ostati u klubu kao trener ili možda sportski menadžer."

Danijel Štefulj naučio je slijediti intuiciju, koja ga je uvijek tjerala naprijed: "Cijelog sam života nogometaš. Od samih svojih početaka, s deset godina, znao sam da ništa drugo ne želim raditi. Kad su svi otišli kući s treninga ja sam još uvijek ganjao loptu, čak sam i školu ostavio zbog toga. Danas znam da je to bila velika sreća, no sve mi se poklopilo. Kasnije sam s Hamburgom ušao u prvu ligu, s Nurnbergom također, a trećeligašu Essenu pomogao sam kod ulaska u 2. Bundesligu. Nikad nisam bio ozbiljnije ozljeđen niti se morao oporavljati po par mjeseci. Nevjerojatno, nekad se i sam divim svojoj sretnoj zvijezdi."

No, rekli bismo da je sretna zvijezda Štefulja ostavila na cjedilu u prošlom kolu, kad je prvo 'falio' u obrani, iz čega se rodio pogodak Zadra, da bi par minuta kasnije bio i isključen te svoju ekipu ostavio s igračem manje na terenu: "Eh, to nije bio moj dan nikako. Prvo sam želio izbiti loptu no otišla mi je ispod noge pa smo primili gol, a tri minute nakon toga dobio sam crveni karton. Ipak, to je upitna situacije, pošto je lopta išla prema golu, za njom i igrač i vjerojatno bismo dobili još jedan pogodak da nisam zaustavio protivnika. Koliko sam odmogao a koliko pomogao ekipi teško je reći, u toj sam sekundi ja sam procijenio da je tako najbolje."

Foto: Zlatko Premuš

Neki su poraz Međimurja povezivali s previranjima u Upravi i promjenom trenera, koji su obilježili tjedan uoči utakmice sa Zadrom: "Ma to nije istina. Mi smo profesionalni nogometaši, koji druge brige ostavljaju po strani kad obuku dres. O takvim stvarima raspravljamo van zelenog terena. Mogu čak reći da je promjena trenera najčešće i pozitivan šok za ekipu, a većina se igrača posebno trudi kako bi dobila priliku zaigrati. Mislim da su porazu protiv Zadra kumovale druge stvari, kao recimo individualne greške."

Štefulj je na poziciji stopera izgledao kao da mu je nelagodno, nije mu odgovaralo ni protiv Zrinskog u Kupu: "Cijelu sam svoju karijeru igrao desnog beka, danas se to zove desni bočni i mislim da tu ekipi mogu dati najviše. Trener je nov i znam da mu treba vremena da se odluči kako postaviti kadar, pa i meni reći gdje mogu najviše pomoći. Mislim da Međimurje danas ima igrače, i to kvalitetnije no ikad prije, za svaki zamislivi sustav igre, no treba nam malo da se uhodamo i uhvatimo ritam. Dobro će nam doći prvoligaška pauza."

Kvalitetu imaju, postavu i pozicije će uskoro riješiti, a vjerojatno će s time krenuti i bolji bodovni učinak. Što još nedostaje Međimurju da bude najbolja ekipa koja može biti? "Fale nam navijači, gledatelji koji bi napunili stadion. Neusporediva je atmosfera s utakmice protiv Hajduka ili s one protiv Zadra. Nije mi jasno zašto Međimurci ne dolaze gledati nogomet, zašto nas ne prati uvijek barem dvije tisuće gledatelja? Pa naš kraj ima jaku nogometnu tradiciju, a bilo koja ekipa da nam dolazi u goste igra dobar i lijep nogomet, profesionalnu igru. Mislim da to nije samo tu tako, da se i ostale sredine muče s time. Zato poručujem svim ljubiteljima nogometa nek dođu na tribine, na kraju krajeva, svi mi igramo za njih."