Dinamo u pat-poziciji?

Dugo je Dinamo tražio pravo rješenje za svoja vrata. Kratko nakon one nikad lošije sezone u povijesti Dinamovu 'jedinicu' ugrabio je Ivan Turina. Činilo se tada da će staloženi vratar s iznimno preciznim ispucavanjima biti i dovoljno dobar za nastupe u Europe. Pokazalo se ipak kako Europa ne nudi dovoljno prilika za ispravljanje pogreška kao što je to slučaj u HNL-u i nekoliko lošijih reakcija Turine stajalo je Modre duljeg života u natjecanjima pod paskom Uefe.

Nedugo zatim među Dinamove vratnice postavljen je još mlađi i još neiskusniji Filip Lončarić. Njegov uspješan vatreni debi pred prepunim tribinama splitskog Poljuda stvorio je novu nadu među plavim pukom da maksimirski čelnici ni ovog puta neće morati novog vratara za Europu tražiti u bijelom svijetu. Iako je Lončarić imao prilično zadovoljavajuću sezonu iza sebe, struka je ustrajala na dovođenju iskusnijeg vratara. Kao prvi pick kotirali su jedan bivši hrvatski i jedan još uvijek aktualni bugarski reprezentativac, Joey Didulica i Dimitar Ivankov. Didulica je otpao zbog prilično teške ozljede, dok se klub Ivankova navodno nikad nije ni udostojio odgovoriti na Dinamovu ponudu.

Činilo se kako će Dinamo u još jednu europsku avanturu krenuti s vratarom kojem će to biti debitantski nastup u europskim natjecanjima, a onda je iznenada s prvim danom mjeseca srpnja stigao Nijemac Georg Koch. Dotad mnogima u Hrvatskoj prilično nepoznat vratar, iako s prilično uspješnom karijerom, nije najbolje startao u dresu Modrih. Osim što su Lončarić i Turina iznimno nekorektno reagirali na novu konkurenciju (što je rezultiralo njihovim izbacivanjem iz prve momčadi), Koch je također u prvoj pripremnoj utakmici bio glavni krivac za primljeni pogodak. Nogometaši Kapfenberga tek su u 40. minuti prvi puta zapucali, i to krajnje slabašno, prema Dinamovim vratima, a loša reakcija njemačkog vratara omogućila im je izjednačenje rezultata. Reakcija medija prisjetite se sami ili ih barem pokušajte zamisliti ako se već ne sjećate.

Pokazao je Koch tada čvrstoću karaktera i nije ga pokolebao loš start, kao ni podrugljive riječi Lončarića i Turine. Otkako je Koch stigao u Maksimir pokolebali su ga tek pojedini novinari koji su se zapitali ima li problema s vidom nakon nekih lošijih reakcija na udarce upućene s veće udaljenosti. Nakon tih riječi Koch se u potpunosti distancirao od hrvatskih medija, ali je na travnjaku postao i ostao jedan od glavnih igrača. Najveći junak, uz Modrića i Mandžukića, sad već povijesne amsterdamske utakmice podigao je i razinu igre svoje obrane. Dugo Dinamo nije imao vratara koji će podviknuti na braniče i davati im upute tijekom same igre. To je ono što si Koch kao vratar s petnaestogodišnjim iskustvom može dozvoliti, a u ne tako dalekoj budućnosti tu njegovu ulogu trebao bi preuzeti netko drugi.

U posljednjih nekoliko dana mnogo se spominje Danijel Subašić i njegov mogući dolazak u Maksimir. Nije stoga naodmet zapitati se je li mladi vratar Zadra zaista pravo rješenje za Modre. Čime je to Subašić pokazao kako iz dresa jednog malog Zadra može uskočiti u dres hrvatskog giganta koji nema pravo na loš dan, koji nema pravo na kiks, ma tko god se nalazio s druge strane terena?

Bivši mladi hrvatski reprezentativac u svojoj karijeri ima iskustvo branjenja mreže Zadra u drugoj HNL te otprilike četiri mjeseca u Prvoj HNL. Zadrani su dosad postigli iznimno dobre rezultate ove sezone. Dio zasluga pripada, jasno, i Subašiću, koji se znao naći nerijetko i u najboljoj momčadi kola. Ipak, on je još uvijek iznimno daleko od izgrađenog vratara kojem bi se s potpunom sigurnošću mogla uručiti Dinamova jedinica. Imamo ogroman broj primjera igrača koji su u malim klubovima blistali, a zatim bi ta njihova igra i sigurnost jednostavno nestali kada bi napravili korak naprijed u karijeri te potpisali za Dinamo ili Hajduk. Kad je u pitanju vratarska pozicija ta razlika između "malih" i "velikih" klubova dolazi možda i još više do izražaja. Neće se Subašićevo ime rastezati po naslovnicima hrvatskih medija zbog kiksa u dresu Zadra, ali zato prva pogreška u dresu Dinama i samopouzdanje bi vrlo lako moglo biti uništeno. A samopouzdanje je najbitnije. Bez njega teško može uspjeti ijedan vratar, a to je nešto na što se vratari u Dinamovoj školi uče od samog početka.

Samo oni koji su prošli Dinamovu omladinsku školu, već dulje vrijeme daleko najuspješniju u Hrvatskoj i regiji, znaju što znači nositi modri dres, o kakvoj se golemoj odgovornosti radi i ono najbitnije – da pravo na pogrešku nema nitko, ali kako se s njom ipak nositi kada se dogodi. Jedan kiks u krucijalnoj utakmici i nečija karijera može biti zapečaćena. Dinamo "povijesnih utakmica" po sezoni igra najmanje deset, Zadar nijednu.

Naravno, sve to ne znači da Subašić ne može postati jednog dana nova Dinamova vratarska legenda, novi Zlatko Škorić, Marijan Vlak, Dražen Ladić ili Tomislav Butina. Nastupima u Zadru potvrdio je ogroman potencijal, no, kako u današnjem nogometu talent čini možda tek polovicu uspjeha, to nije i sama garancija velike karijere. Sigurno je tek da od Kocha može iznimno mnogo naučiti. Mnogi Dinamovi navijači nadaju se već sada da će Koch nakon završetka nogometaške karijere ostati raditi u Maksimiru kao trener vratara.

Da Subašić u Zadru možda provoditi posljednje mjesece potvrdio je i neslužbeno čelni čovjek Stanova, Reno Sinovčić. Do subote su bili Zdravko Mamić i on najveći neprijatelji, ali sve su nesuglasice izgladili proteklog vikenda, a razlog bi mogao biti možda samo jedan. Dinamo stoga mora odlučiti hoće li se oslanjati na izdanke vlastite vratarske škole, hoće li ponovno dovoditi vratare na zalasku karijere ili će priliku ipak pružiti talentiranim golmanima iz drugih sredina. Točan odgovor ne postoji, a opet, s druge strane, točna su sva tri. Dinamo u pat-poziciji? Najbliže istini.