Finale prije finala

Hajduk i Dinamo po 14. se put u povijesti sučeljavaju u borbi za državni Kup. Zagrepčani u ukupnom omjeru vode sa 7:6, no zanimljivo je kako su Splićani uspješniji kada se radi o finalnoj utakmici, dok Dinamo više uspjeha bilježi u ranijim fazama tog natjecanja.

U vremenima bivše Jugoslavije ovi su klubovi odigrali četiri finala, a sva su održana u Beogradu. U prvom, onom iz 1963. slavio je Dinamo rezultatom 4:1 na krilima hat-tricka Slavena Zambate. Isti je klub slavio i šest godina kasnije, a kako tada još nije bila uvedena praksa izvođenja jedanaesteraca nakon produžetaka, odigrana je majstorica u kojoj su "plavi" slavili 3:0.

Foto: Davor Sajko

Sedamdesete su bile godine velike Hajdukove dominacije što su i potvrdili osvojivši čak pet Kupova Jugoslavije, od toga dva u sučeljavanju s Dinamom. Te 1972., odnosno 1976. oba je puta čovjek odluke bio Ivica Šurjak.

Prvom kup sučeljavanju vječnih rivala u slobodnoj Hrvatskoj svjedočili smo u proljeće 1993. godine. Miroslav Blažević s Croatijom je na prvu utakmicu u Split doputovao kao novi prvak, a planovi za osvajanje dvostruke krune doživjeli su težak udarac već nakon prvih 90 minuta. Joško Jeličić, Mario Novaković i dvaput Ardian Kozniku osigurali su Hajduku kapitalnu prednost uoči uzvrata, ali gostujući pogodak budućeg vatrenog Marija Stanića nije im davao prava na "izletničko" putovanje u Zagreb.

Rani pogodak Vlaovića u uzvratu najavio je da bi te maksimirske lipanjske večeri Katalinićev Hajduk mogao biti na velikim kušnjama. U 70. minuti "oko sokolovo" Mateo Beusan dosuđuje i drugi jedanaesterac za Croatiju kojeg ponovno koristi Vlaović i dovodi svoju momčad pred vrata velikog pothvata. Blažević tada sve karte baca u napad u potrazi za pobjedničkim pogotkom, no u jeku najjače opsade Mihačićevog gola Kozniku "hladno tušira" prepuni Maksimir i svojim trećim pogotkom u dvije utakmice finala šalje Rabuzinovo Sunce na jug.

Prvu priliku za naplatu duga maksimirska je momčad imala dvije godine potom. No, bila je to gubitnička sezona za momčad Zlatka Kranjčara. U prvoj, poljudskoj utakmici Erceg dvaput dovodi Splićane u prednost, no Pamić i "Niko Kranjčar" devedesetih - Joško Jeličić, vraćaju Zagrepčane u egal. Međutim, Hajduk je tada u sastavu imao velikog Aljošu Asanovića koji najprije golom u Splitu osigurava bilima prednost pred uzvrat, a potom i u Maksimiru postiže jedini pogodak na utakmici za prvu (i za sad jedinu) dvostruku krunu Hajduka otkako postoji HNL.

Između dvije kup utakmice ugurala se tada i ključna utakmica prvenstva istih protivnika na Poljudu koju je Katalinićev sastav također riješio u svoju korist. Croatia je tako u samo 11 dana trima porazima od Hajduka prokockala i Kup i prvenstvo, a tužnu sezonu bez trofeja upotpunila je Uefina "čestitka" u vidu zabrane nastupanja u Europi naredne sezone kao kazna za nerede u Auxerreu.

Foto: Bruno Karadža

Uslijedile su potom godine posvemašnje dominacije kluba iz Maksimira, a na sljedeći kup-derbi čekalo se pet godina. No, taj dvoboj, kao i onaj godinu nakon njega, zasjenile su sramotne scene nereda na tribinama poljudskog stadiona.

2. svibnja 2000. godine na Poljudu je nakon 13 godina i utakmice s Marseilleom ponovno upotrijebljen suzavac, a utakmica je prekinuta pri rezultatu 2:0 za Splićane. Dvostruki je strijelac bio Jurica Vučko, a sudac Draženko Kovačić dosudio je dva jedanaesterca za domaće, prvi već nakon 57 sekunda, ali udarac Igora Muse obranio je Dražen Ladić.

Iako se spekuliralo da bi eventualnom žalbom Dinamo mogao poraz 0:2 za zelenim stolom pretvoriti u pobjedu 3:0, sportski direktor maksimirskog kluba Velimir Zajec odlučio je ništa ne poduzimati. Vjerovao je da je momčad koja je te sezone igrala Ligu prvaka dovoljno snažna za preokret, no "Zeko" se prevario. Prvi pogodak u uzvratu stigao je prekasno, tek u 92. minuti (strijelac Igor Cvitanović) i Rabuzinovo je djelo završilo u rukama kapetana Hajduka - Slavena Bilića. Nakon (pre)dugih pet godina jedan je trofej konačno završio na Poljudu.

Godinu kasnije, ponovno ružne scene na Poljudu. Bila je to Hajdukova šampionska sezona u kojoj su nakon šest godina vratili naslov prvaka u Split, no Dinamo je sezonu spasio osvojivši Kup i to pobjedama u obje utakmice. Prije negoli su navijači odlučili iskoristiti kamenje i drvene letve koje se "slučajno" našlo u njihovim rukama, Tomo Šokota i Mihael Mikić praktički su riješili pitanje osvajača ovog trofeja. Uzvrat je bio formalnost, Vulić je na teren poslao rezervni sastav čuvajući se za posljednje prvenstveno kolo, a sedmo Sunce u plavom salonu potvrdio je već pomalo zaboravljeni Renato Pilipović.

Hoće li Dinamo osmi ili Hajduk peti put osvojiti "utješnu nagradu" hrvatskog nogometa sigurno nećemo saznati nakon prvog dvoboja. No, jedno je izvjesno. Tko god pobijedio, u finalu će biti veliki favorit za uživanje u novom trofeju.