Hoće li Mamić ikada naučiti?

Koliko god ljudi napadali Mamića, a on im je itekako davao povoda za to, uvijek se mogao izvlačiti izjavom - ja radim dobro za Dinamo, a to je cilj iznad svih. Htjeli ljudi priznati ili ne, predsjednik Barišić i Mamić posložili su Dinamo koji funkcionira vrlo dobro, a za hrvatske prilike – nezamislivo dobro.

Mnogi koji su ga često branili, nakon ostavke Ivankovića rekli su: sada je stvarno pretjerao. Sukobiti se s Ivankovićem, koji je zaista gospodin kakvog treba tražiti čini se nemoguće, no Mamić je također osoba kakvu nije lako naći. Nekoliko puta već je Mamić plaćao ceh svojih izjava, no ovo je prvi puta da ga, direktno, plaća i Dinamo.

Kada je izvršni dopredsjednik Modrog kluba imao show kod južne tribine, nakon kojeg je uslijedilo nekoliko privatnih tužbi, cijenu je plaćao samo njegov ugled i njegov džep. Koliko god ljudi njega percipirali kao dopredsjednika Dinama, ipak je svojim ispadom naškodio puno više sebi nego Dinamu.

Nakon novog showa za javnost u zračnoj luci nakon slavljeničkog povratka iz Amsterdama, opet se javnost zgražala nad njegovim skidanjem i nedoličnim ponašanjem. Kao i prvoga puta, cijenu svojih postupaka, kako i treba biti, platio je on sam – svojim ugledom i svojim novcem.

Međutim, posljednji eksces, psovanje trenera Ivankovića i njegova pomoćnika Magića na Dvoranskom PH što je rezultiralo ostavkama oba trenera, prvi je njegov ispad čije posljedice ne snosi sam Mamić nego Dinamo i tu njegova isprika, a to je "sveti cilj koji je bitniji od svega - bolji Dinamo" - pada u vodu.

Branko Ivanković je trener koji je u Dinamu napravio sjajan rezultat. Došao je na mjesto trenera u listopadu 2006.. i vodio Dinamo u 52 utakmice. U prvenstvu su Modri odigrali 34 utakmice i upisali 31 pobjedu, 2 neriješena i poraz. Ostvaren je nevjerojatan niz od 28 pobjeda, Dinamo je osvojio prvenstvo i kup, a u Europi je ostvaren prvotni cilj – ulazak u Ligu Uefa. Pritom je ostvarena i velika pobjeda nad Ajaxom u Amsterdamu, a niti u jednoj utakmici Dinamo nije bio podređen suparnik, osim možda protiv HSV-a.

Sve to su podaci koji govore kako je iz Dinama otišao sjajan trener. Ivanković je kroz rezultate vidljivo razvio kvalitete i Pokrivača i Mandžukića, Modrića koji je puno napredovao, a i ostatak Dinamove momčadi - Čale, Drpić i drugi danas su puno bolji igrači nego što su bili onog trenutka kada je Ivanković stigao u Maksimir.

Gledajući sve te podatke i uspjehe koje je postigao s Dinamom, teško se oteti dojmu kako je ovaj smireni i uglađeni gospodin ipak prenaglo reagirao s ostavkom. Izjava Mamića nikako nije bila primjerena i apsolutno je za svaku osudu, no je li se Tanac trebao prisjetiti stare narodne izreke “ne gledaj što govori, nego tko govori“ prije donošenja konačne odluke?

Foto: Davor Sajko

Iako je Ivanković gospodin koji si ne može dopustiti takav nivo razgovora, nije li trebao malo pričekati s odlukom? Dopustiti Mamiću priliku za ispriku, koju bi ovaj bez problema isti tren plasirao kroz sve medije, i tako malo pregristi svoj ponos i nastaviti svoj odličan rad u Dinamu; malo popustiti u svojim čvrstim stavovima zbog interesa Dinama. Ne bi li to bio bolji rasplet situacije?

Tko je izgubio ovakvim raspletom? Svi. Mamić koji će u svoju listu, ili sad već knjigu krivo složenih izjava zbog kojih mu je žao upisati još jednu, Ivanković koji će umjesto u Međugorje na pripreme za novi pohod na Europu ići na skijanje, a, ono najbitnije, svakako i Dinamo koji je izgubio dobrog stručnjaka zbog gluposti.

Mamić je u gostovanju u emisiji koju vodi Miroslav Blažević rekao kako on uvijek kaže što misli, ali zaboravio je spomenuti kako to ponekad, a u njegovom slučaju uglavnom, nije dobro. Čak nije najveći problem niti u tome što on misli, nego u tome kako to kaže.

Naime, ako se pomnije posluša njegov ispad pod južnom tribinom, i izbace sve psovke, zapravo se s mnogo toga čovjek može složiti s njim. Svaki simpatizer Dinama bio je sretan Dinamovom pobjedom u Amsterdamu i veselio se, no malo tko je to radio na Mamićev način. Njegova izjava u Domu sportova je također donekle istinita, no nitko neće slušati što ima Mamić za reći ako to kaže na taj način. I najljepše ideje mogu propasti – samo ako se krivo prezentiraju.

U Domu sportova Mamić nije učinio ništa što već nije i prije radio ili govorio, no namjerio se na krivu osobu. Za razliku od novinara koji su imali dovoljno debelu kožu za Mamićev monolog pod Južnom tribinom, Ivanković nije osoba koja će dopuštati takav nivo razgovora. I valjda po prvi puta, Mamiću se netko suprotstavio – Ivanković je previše uglađen da bi Mamiću odgovorio istim riječima, ali svojim potezom – odlaskom – zapravo je izvršnom dopredsjedniku poručio upravo ono što je ovaj rekao njemu na Dvoranskom PH.

I tako je Dinamo prvi puta ozbiljnije oštećen zbog izostanka samokontrole u Dinamovog dopredsjednika. Zvonimir Soldo može biti pun pogodak, no može biti i promašaj, dok je Ivanković bio očigledan plus za Modre. Jasno je, znači, da bi uz dopredsjednika koji se može kontrolirati, Dinamo i dalje imao dokazanog trenera koji je pokazao da može paralelno ostvarivati rezultat i razvijati mlade igrače, a činjenica da je takav morao otići, ne zbog rezultata, loše atmosfere u svlačionici, novca, ponude drugih klubova, već zbog Mamićevog prostakluka, treba i mora zabrinuti samog Mamića, ali i druge ljude u Dinamu. Nije li upravo ovoga puta Mamić, što se tiče njegovog doprinosa Dinamu, iz plusa prešao u minus?