Izravnim okršajima do naslova?

Nakon šest odigranih kola - na vrhu ništa nova. Dinamo i Hajduk beskompromisno jurišaju domaćim travnjacima i iznova nam potvrđuju da će ovo biti godina njihovog velikog izravnog obračuna. Ne čini nam se nelogičnim stoga postaviti pitanje: može li se dogoditi da o prvaku odlučuju izravni dvoboji velikih rivala, a ne tzv. "male" utakmice? Iskustvo nas uči - vjerojatno ne. No, bilo je slučajeva u povijesti omiljene nam nogometne lige kada je prvaka od drugoplasiranog dijelio upravo rezultat u međusobnim ogledima.

Foto: Darko Kraljević

Najbolji je primjer za to sezona 1995/96. Tada smo prvi, a za sada i jedini put doživjeli da ukupan broj bodova na kraju prvenstva nije bio dovoljan za odluku o prvaku. Hajduk i Dinamo (tadašnja Croatia) natjecanje su u Ligi za prvaka završili s 26 bodova na kontu, a prvaka su odlučili - derbiji. Velikih maksimirskih 4:1 na krilima veterana Marka Mlinarića na kraju se pokazalo odlučujućom kockicom u modrom prvenstvenom "mozaiku".

Naime, iako su bili već nakon pet minuta poljudskog "uzvrata" pogotcima Rapaića i Pralije vodili s 2:0, bila je to ipak prevelika razlika za nadoknaditi u jednoj utakmici. Jedan od najljepših i najzanimljivijih vječnih derbija Hajduka i Dinama na kraju je završio pobjedom Splićana s (nedovoljnih) 3:2, ali naslov najbolje momčadi Hrvatske dva je tjedna kasnije "sletio" u Maksimirsku 128. Ne smije se zaboraviti ni Varteks koji je te sezone zahvaljujući ponajviše čudnovatom sustavu natjecanja dobio priliku boriti se za naslov. No, Varaždinci su svoju životnu priliku propustili u zadnjem kolu porazom na Poljudu što ih je na kraju koštalo i pada na 3. mjesto.

Dvije godine ranije, Hajduk se za naslov borio sa Zagrebom. Četiri kola prije kraja, Splićani su stigli u Kranjčevićevu ulicu potpuno bodovno poravnati s pjesnicima. Prvenstvo je, ispostavilo se na kraju, odlučio jedan potez. Potez sadašnjeg trenera Hajduka - Zorana Vulića koji je pogodivši iz slobodnog udarca s velike udaljenosti donio drugi naslov prvaka Hrvatske u Split. Zauvijek će se pamtiti kako je Vulić neposredno prije nego će zabiti jedan od najvažnijih golova u svojoj karijeri - poljubio loptu.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Gotovo identičan rasplet dogodio se i 11 godina kasnije, u sezoni 2004/05. U pretposljednjem kolu Hajduk je stigao u Zaprešić bodovno poravnat s Interom i cijelo se prvenstvo zapravo svelo u tu jednu utakmicu vodećeg dvojca. Zaprešićani su bili u prednosti domaćeg terena, međutim Splićanima je odgovarao i remi zbog tri pobjede u prijašnja tri susreta s Interom. Na kraju, to je i presudilo. Domaći su u posljednjim sekundama iščupali bod koji im na kraju ništa nije značio jer Hajduk u posljednjem kolu protiv Ćirinog Varteksa nije dopustio iznenađenje. Naslov je opet otišao na jug.

Završnica sezone 1994/95 imala je još jedan sličan scenarij u kojem se prvenstvo odlučivalo u izravnom okršaju kandidata za naslov. Ponovno je glavni protagonist bio - Hajduk. Samo tri kola prije kraja, Croatia je stigla u Split s dva boda prednosti. Bod u grotlu Poljuda značio bi im i naslov prvaka. Međutim, bio je to pretežak zadatak za maksimirsku momčad. Bili su slavili s 3:1 i u preostala dva kola protiv Neretve i Osijeka lakoćom potvrdili naslov prvaka.

Ipak, puno je više primjera i mnogo su češći slučajevi, ne samo u Hrvatskoj, da se prvenstva odlučuju na terenima klubova koji su "svjetlosnim godinama" udaljeni od borbe za sam vrh. Dovoljno je prisjetiti se kako je Dinamo 2004. u Zadru dva kola prije kraja prokockao već praktički dobiveno prvenstvo, Hajduk 2002. kod Hrvatskog dragovoljca nakon što je mjesecima stizao Zagrebovu prednost ili opet Dinamo kada ga je 2001. triput knock-outirao Katalinićev Varteks...

Kako će biti ovoga puta, tek nam preostaje vidjeti. Za sada, Dinamo je uspješno prebrodio Pulu i Vinkovce, dok je Hajduk napravio još veći posao prošavši neokrznut kroz Čakovec, Veliku, Rijeku i Koprivnicu. No, ako se po jutru dan poznaje, ove bi sezone pobjeda u velikom derbiju ponovno mogla značiti i više od tek tri boda.