Karijera obilježena pogocima i ozljedama

U prvoj minuti derbija prvenstva teško je nastradao najbolji igrač Zagreba i najefikasniji strijelac lige Kruno Lovrek. Prve prognoze ukazivale su na puknuće ligamenta koljena, a današnja magnetska rezonanca potvrdila je crne slutnje. Lovrek gubi dio proljeća, ali i transfer karijere. A bila je to njegova sezona iz snova.

Lovrekova priča počinje kada sa 14 godina dolazi u nogometni klub Zagreb. Nakon juniorskog staža tokom kojeg je uvijek bio najbolji strijelac teško mu pada sjedenje na klupi, ali već i u tim prvim seniorskim sezonama, u kojima je učio uz iskusne Joška Popovića i Matu Baturinu, iskazuje golemi potencijal, ali i pozitivnu drskost i glad za pobjedama, osobine koje posjednuju samo pravi borci.

Foto: Davor Sajko

Stručnjake osvaja nogometnim kvalitetama što mu u 19. godini donosi nagradu "Mlade nade", a navijače Zagreba svojim zalaganjem i borbenošću te dobiva i nagradu "Purgerski ponos". Sve bolje igre otvarile su mu i vrata mlađih reprezentativnih kategorija i samo je bilo pitanje vremena kada će hrvatski nogomet dobiti još jednog dragulja.

Sezona 2001./2002. sezona je potvrde i za Zagreb i za Lovreka. Uz Olića, Franju i Hasančića Lovrek golovima gura stogodišnji klub prema njegovom prvom trofeju. Ipak, samu proslavu naslova prvaka nesretni Lovrek dočekuje sa štakama i gipsom na desnoj nozi. Bila mu je to prva ozbiljnija ozljeda karijere, ali i prva prava sezona u kojoj je na sebe privukao i pažnju stranih menadžera.

Nakon nesretnog ispadanja iz Europe od mađarskog ZTE-a Zagreb nezaustavljivo pada prema dnu, a "na životu" ga drže pogoci upravo Lovreka i mladog Radomira Đalovića. U duetu sa Đalovićem Lovrek iz utakmice u utakmicu igra sve bolje i usprkos lošoj poziciji kluba ostvaruje svoj prvi inozemni angažman.

2004. godine potpisuje dvogodišnji ugovor sa japanskim klubom Cerezo Osakom, ali već na samom startu priprema sustiže ga nova nesreća. Jedan trening donosi ozljedu gležnja, a zbog "savjeta" klupskog liječnika nastavlja trenirati usprkos strašnoj boli što donosi nove komplikacije. Nakon te ozljede epizoda u Japanu nije dugo trajala.

Povratak u HNL donio mu je tek epizodnu ulogu u Hajduku (dva pogotka u 13 nastupa) u koji je doveden kao pojačanje, a za kojega debitira tek dva mjeseca nakon dolaska. Sreću odlazi tražiti u belgijski Lierse, a nakon što su klub zahvatili financijski problemi, odlučuje se za povratak u Hrvatsku. Epizoda u Belgiji trajala je šest mjeseci, a Lovrek u sedam odigranih utakmica nije ubilježio niti jedan pogodak.

Foto: Davor Sajko

Povratak mu je donio treniranje sa drugoligašem Croatijom iz Sesveta i realnost u kojoj baš nije najbolje stajao. Nekadašnja mlada nada i veliki potencijal u Sesvetama je čekao papire iz Belgije i poziv nekog od prvoligaša kako bi mogao dokazati da još nije za otpis. 2006. godine poziv stiže iz "njegovog" Zagreba na zahtjev Miroslava Blaževića.

Poslije dvije sezone lutanja uz pomoć Blaževića i inata, ali svakako i neupitnih kvaliteta Lovrek postaje bolji nego ikada. Za sobom ima sezonu i pol u kojoj je svojim igrama i golovima ponovno na sebe privukao pažnju nogometne javnosti, ali i stranih menadžera. Upravo je ovih dana trebao realizirati novi transfer koji bi mu po svoj prilici bio i transfer karijere te bi tako njime osigurao egzistenciju i naplatio dosadašnje vrhunske igre, ali i pehove koji su ga pratili.

Nebrojeno mnogo puta Lovrek je ponovio kako mu je možda najveća greška bila što je raznim menadžerima vjerovao i zbog pustih obećanja odbijao ponude Dinama. Tuga na licu i suze u očima nakon jučerašnje ozljede i prvih prognoza govorile su da je igranje na Dvoranskom ipak bio najlošiji potez. A samo je htio pomoći klubu koji mu je dao priliku da postane to što danas je.

Gledatelji u dvorani, a posebno zagrebovi Bijeli anđeli Lovreka su jučer ispratili riječima podrške, a sada je red na predsjedniku Zagreba jer je poznato da Lovreka sa klubom veže "kockarski" ugovor. Drugim riječima, koliko utakmica odigra i sa kakvim učinkom tolika je i nagrada. A realnost kaže da i za Lovreka i za Zagreb slijede teški dani. No Lovreka nikada ne treba otpisivati, kada je najgore on je najuporniji, borben kakav je, vratiti će se još bolji i jači.