Magareće uši

Šest je sati i trideset minuta. Mudrac koji je smislio gore navedenu uzrečicu nije uzeo u obzir činjenicu da neke osobe, poput dolje potpisanog, jutarnje sate smatraju preprekom koju je najbolje prespavati. Kako to nije bilo moguće, nakon rituala buđenja koji bi se mogao usporediti s kombinacijom uskrsnuća i egzorcizma, "čistoga uma" sjeo sam da posložim misli i kvocijent inteligencije jutra suprotstavim onom sinoćnjem.

Dok su se jutro i večer dogovarali tko je pametniji, bacio sam pogled na ogledalo i shvatio da one iste magareće uši koje sam stidljivo skrivao večer prije, i dalje ponosno stoje na glavi čovjeka koji je još jednom, po tko zna koji put povjerovao bajci o europskom Dinamu, o dugoročnim planovima i ciljevima, o stvaranju momčadi koja će u sljedećih deset godina osvojiti osam naslova prvaka.

Samo nekoliko mjeseci nakon što je prozvan najboljim trenerom kojega je Dinamo ikada imao, Josip Kuže ostao je bez posla. Spomenutim, a i mnogim drugim epitetima ukrašavao ga je isti čovjek koji ga je jučer i najurio, izvršni dopredsjednik Modrih Zdravko Mamić. Na konferenciji za tisak upriličenoj za predstavljanje novog brazilskog pojačanja, ugurali su nekako u dnevni red i oproštaj s čovjekom koji je Dinamu u proteklih godinu i pol dana vratio ponos, ime i strahopoštovanje, barem u hrvatskim okvirima, te stvorio dugo očekivanu koheziju travnjaka, klupe i tribine. Paradom lažnih osmijeha i promašenih izjava svi su sudionici ove groteskne konferencije zaključili kako je ova odluka najbolja za - klub.

Malo sutra. Najdalje je u pokušaju izigravanja patnika i žrtve otišao upravo Mamić, smiješnom izjavom da su Josip Kuže i on sâm osjećali zajedničku odgovornost prema navijačima, gradu i tko zna kome još. Pa je onda valjda zbog te zajedničke odgovornosti najuren samo trener, dok će se Mamićeva odgovornost i dalje u vidu praznih riječi odbijati zidovima Plavog salona.

Iza blještavih osmijeha, kojima su valjda namjeravali ublažiti gorku činjenicu da Dinamo opet nije izdržao niti dvije sezone s istim trenerom, skrivala se još jedna laž. Ili, oprostite, iskrenuta istina. Pokušavali su nas uvjeriti kako je razlaz dogovoren i da su obje strane smatrale da je potreban raskid ugovora. Treba li spomenuti da nakon poraza od Šibenika Josip Kuže nije odavao dojam čovjeka koji namjerava napustiti svoju poziciju? U izjavama za medije jasno je rekao kako se ne boji ničega, te da i dalje smatra da ovu momčad i igrački i rezultatski može podići na zadovoljavajuću razinu. Mi bismo pak trebali povjerovati da je sljedećeg jutra zakucao na vrata Mirka Barišića i zatražio sporazumni raskid ugovora.

Rezultatski zadovoljavajuća razina. Zvuči dobro pod pretpostavkom da se klub nalazi u krizi rezultata. Kakva je to kriza rezultata kada u godinu i pol na čelu jednoga kluba osvojite tri četvrtine mogućih bodova i kada vaša momčad doživi prvi prvenstveni poraz nakon šest i pol mjeseci, a i dalje je vodeća u ligi i najveći favorit za osvajanje naslova? Reći će mnogi da Dinamo već dugo nema igru i da prečeste rošade u momčadi djeluju kontraproduktivno. Međutim, nitko neće spomenuti podatak da od početka sezone zbog brojnih ozljeda Kuže nije na raspolaganju imao momčad kojom je tako superiorno osvojio naslov prvaka, da je prodan najbolji strijelac momčadi iz prošle sezone, da su propala mnoga najavljivana pojačanja.

Lakše je za sve okriviti trenera, pokrenuti neljudsku i nezabilježenu kampanju u kojoj su određeni mediji, među njima i Dinamovi sponzori, žutilom svakodnevno punili stranice ogolivši gotovo svaku crticu života jednog čovjeka koji je samo želio stvarati. Kao i mnogi treneri dosad, nije dobio priliku za dugoročan rad, smijenjen je nakon prvog pravog i neočekivanog kiksa, čime je uprava još jednom dokazala da sustavnog rada u našim klubovima - nema.

Previše je vjetrenjača puhalo u suprotnom smjeru, previše se lobija podiglo protiv Josipa Kužea. Od izvršnog dopredsjednika, koji mu je dotad čuvao leđa i zaklinjao se u prijateljstvo, preko medija koji su odavno izgubili sve kriterije i granice, pa do prvog čovjeka grada Zagreba Milana Bandića. Jedinog i najvjernijeg saveznika Kuže je do kraja imao u Bad Blue Boysima. Još dugo nakon smjene grafiti podrške i skandiranje sa Sjevera bit će ogledalo navijačkog glasa.

Život u Dinamu je nastavljen. Samo nekoliko sati nakon oproštaja od Kužea, stigao je i nasljednik Branko Ivanković. Trener je to oko kojega vjerojatno ima najviše podijeljenih mišljenja. Dok jedni smatraju da je odlaskom na SP s reprezentacijom Irana dokazao svoje kvalitete, drugi mu zamjeraju nedostatak karizme, osobnosti, čvrstoće.

Umjesto da protokolarnim rječnikom odradi prvu večer kao Dinamov trener, smireni i inače rijetko euforični Ivanković ipak nije izdržao, pa je navijačima odlučio obećati brda i doline, te ponuditi floskulu o Dinamovom prezimljavanju u Europi. I to prije nego je održao jedan jedini trening sa svojom novom momčadi. Jedva čekamo.

Novi ciklus je pokrenut, Dinamo ponovno kreće od nule, koliko god to Dinamovoj upravi bilo teško priznati. Promjenom trenera gurnut je u povijest rad Josipa Kužea, a mediji se mogu okrenuti svojoj novoj igrački, puhanju u jedra europskom Dinamu, a zatim vješanju nekog novog Pedra. Samo jedna stvar ostat će ista - pogled na magareće uši u ogledalu.