Međimurje: Ublažiti katastrofu prvog dijela

Po nekim analitičarima, Međimurje je krenulo nizbrdo još krajem sezone 2006/2007, kad je s trenerskog mjesta otpušten Stanko Mršić, jedini trener u kratkoj prvoligaškoj povijesti Međimurja koji je s klubom odigrao sezonu bez borbe za ostanak. Njegova smjena nikad nije razjašnjena.

Novi je trener, Boško Anić, premda dotad nepoznat široj nogometnoj javnosti, u stvari odradio dobar posao. Kako smo uspjeli saznati od više igrača, Anić je na treningu imao autoritet, znao je voditi ekipu, a u šest je kola ostvario jednu pobjedu (Varteks), četiri poraza (Zagreb, Slaven Belupo, Rijeka i Dinamo), te jedan remi (Hajduk).

Otkaz Aniću bio je velik šok, pogotovo jer je stigao nakon poraza protiv Dinama u Zagrebu, ali i stoga jer je nakon otkaza mnogo toga izrečeno o Upravi NK Međimurja. Na Anićevo je mjesto doveden Ivan Bedi, koji nije ostvario ni jednu jedinu pobjedu (Zadar, Inter, Cibalia), a za to još uvijek nitko nije odgovarao, premda je sam predsjednik Posavec obećao pozivanje na odgovornost.

Za kormilo je i opet sjeo "kućni trener" Miljenko Dovečer, a s momčadi je ostvario tek nešto bolji rezultat od pet poraza (Osijek, Varteks, Rijeka, Zadar i Inter), četiri remija (Šibenik, Zagreb, Hajduk, Dinamo) te jedne pobjede (Slaven Belupo).

Na kraju jesenskog dijela prvenstva Dovečer je naglasio kako Međimurju od 14 preostalih kola treba sedam pobjeda, što nije malo. Odnosno, to je više no trostruko od dosad upisanih. Veliko je pitanje može li ekipa to ostvariti, no ne valja biti pesimist prije prvog kola proljetnog dijela, i susreta s Cibalijom, jer još nismo sigurni kako uopće igra nova momčad Međimurja.

Naime, iz kluba je otišla cijela jedna ekipa, a došlo je najmanje još toliko igrača. Od otišlih najviše će nedostajati Šaranović, koji je bio siguran prvotimac, a uz njega i Piškor, bez kojeg je rijetko protekla i jedna utakmica, pošto je bio odličan u napadu. Neće biti lako ni bez Janjetovića i Habuša, koji je bio u usponu forme, a gledateljima će svakako nedostajati i Štefulj, Međimurac čijih 150 bundesligaških utakmica govore same za sebe.

Premda je Uprava jednom kazala kako su, "riješivši" se skupih igrača, olakšali mjesečni proračun za 49 tisuća kuna, za sad ne vidimo koliko je to dobro rješenje, pošto je pod Dovečerom ekipa počela dobro napredovati. Na terenu je izgledala bolje, uvjerljivije i čvršće, a da nije bilo nekoliko dokazano loših sudačkih odluka vjerojatno bi i bodova na tablici bilo više.

Pred stručnim je stožerom tako sastavljanje sasvim nove ekipe, što nije nimalo zahvalan proces za klub u "gabuli". Uz par provjerenih igrača koji su ostali, Dovečeru je na raspolaganju mnogo nogometaša i malo vremena da ih isproba.

Jarić je do sad igrao u četvrtoj ligi, Prijić, Grizelj i Krišto su bili drugoligaši, Šoltić je bio član trećeligaškog Čakovca, kao i Šaka koji je došao iz Lokomotive, a jedino je Pandev od mlađih igrača stigao iz prvoligaša. Nešto su iskusniji Mostarlić (koji je doduše bio ozlijeđen četiri mjeseca), dok su Ratković, Tkalčević, Babić i Kolić u Međimurje donijeli dašak internacionalnog iskustva.

Par je pripremnih utakmica trener potrošio kako bi uopće vidio tko što može, a na pripremama u Medulinu i u završnoj fazi trebao bi definirati prvu postavu. Misija na kojoj se Međimurje nalazi, ispraviti katastrofalan prvi dio, nije ni laka ni zabavna. I dok je stadion pred renovacijom kako bi se osigurali prvoligaški uvjeti, ekipa, uz Upravu, će morati dati sve od sebe da ne razočara žitelje Međimurja.