Može li Dinamo?

Teško je procijeniti koliko je Dinamo dobar jer, iskreno gledano, nisu imali dostojnog protivnika još od (loših) nastupa u Europi. Nije u redu prema modrima reći kako je naša liga slaba i kako je to jedini razlog što su se kroz HNL prošetali sa 20 bodova prednosti ispred Hajduka. Sigurno da u Dinamovoj momčadi ima potencijala i kvalitete, no nikako ne treba ni požuriti s izjavama kako će Dinamo bez problema u Europu. Ta toliko spominjana i željena Europa košta. Htjeli to u Dinamu priznati ili ne i koliko god novaca Dinamo dobiva i od grada i od sponzora - to nije dosta. Nije nikakva garancija za uspjeh. Nogomet je skup sport, a pogotovo onakav nogomet kakav bi zagrebačka publika htjela gledati na Maksimiru - vrhunski. Ima par iznimaka, momčadi koje su sa malim proračunima uspjele napraviti nekakav rezultat u Europi, ali to nije konstantno. To su bili samo kratkotrajni bljeskovi koji su trajali jednu, maksimalno dvije sezone. Dinamo se već godinama pokušava upisati na europsku kartu nogometa na kojoj nije plan kratko zasjati i nestati.

Ono što je jasno kada se pogleda Dinamov igrački kadar je kako nedostaje vratar. Iskusni vratar jako puno znači, a pogotovo kad su i u obrani kvalitetni, ali i neiskusni igrači. Prije dvije sezone kad je Dinamo također bio prvak Ivan Turina je bio proglašen kao vratar za reprezentaciju. Dinamo je primio 11 golova u 22 kola u prvenstvu. Govorilo se o snažnoj momčadi koja može daleko. Doveden je (pre)iskusni reprezentativac Njemačke Jens Nowotny i sve je bilo spremno za Europu, a onda - katastrofa. Arsenal je ipak bio preveliki zalogaj, no svejedno nije bilo lijepo gledati koliko su Arsenalovi igrači zapravo bolji. Nakon dvije utakmice s Englezima Dinamovo vodstvo se prvi puta zapitalo - možda ipak Turina nije toliko dobar golman? Koliko god da se poraz od Arsenala objektivno ipak očekivao, Auxerre ipak nitko nije predvidio. Momčad koja bi trebala biti u rangu Dinama se "poigrala" s modrima. Nakon te dvije utakmice bilo je jasno - Turina ipak nije vratar za Europu. Dobar je u domaćoj ligi, no kad mu zapravo pucaju po golu nastaju problemi. Dinamo se tada susreo s istim problemom kao i sada - dobar vratar košta, a oni koje si Dinamo i može financijski priuštiti nisu zainteresirani za dolazak u Zagreb.

U nemogućnosti drugih rješenja "otkriven" je Filip Lončarić. Za sada, ista priča kao i s Turinom jedino se nadamo drukčijem kraju. U 33 utakmice Dinamo je primio 22 gola. Sedam puta je branio TUrina, a ostalih 26 utakmica Lončarić. Opet to izgleda kao da je sjajan vratar u pitanju, no opet je problem u tome tko je pucao po golu u te 33 utakmice? Treba naglasiti kako to nije Dinamova krivnja i ne može ih se optužiti što su nadmoćni u domaćoj ligi, no u konačnici to ne koristi ni Dinamu. Nemaju jake utakmice gdje zapravo moraju trčati svih 90 minuta. Kada dođu takve, onda to ne završi dobro. Nudilo se "suho zlato" Pletikosi koji je bez razmišljanja odbio, Butina koji nema niti jedan nastup u Grčkom prvenstvu je prvak i sretan je tamo. Najnovije želje su Bugarin Ivankov i Didulica. Turski poslodavci gdje Bugarin ima ugovor nisu baš ozbiljno shvatili Dinamo tako da je taj posao propao, a Didulica, kako sam kaže, nije spreman i ne želi doći dok ne bude. Spreman će biti krajem godine kada je pitanje hoće li trebati Dinamu, a i cijena od oko tri milijuna eura nije olakotna okolnost.

Foto: Davor Sajko

Drugi mogući problem bi se mogao pojaviti u obrani. Drpić i Schildenfeld su jedina dva Dinamova stopera. Schifo se pokazao puno kvalitetnijim nego što se od njega zapravo očekivalo i ima sigurno mjesto u momčadi. Drpić je odigrao, još jednu, jako dobru sezonu i s razlogom ga i Bilić spominje. Problem bi mogao nastati ako dođe do ozljede jednog od stopera. Ima raznih mogućnosti Ivanković, ali stoperski par se treba uigrati. Mogu Ćorluka i Carlos igrati stopera, ali oni se oba dvojica bolje snalaze na boku. Dolazak Roberta Kovača je tako nekako lijepo "sjeo" Dinamovim navijačima pa se sada, kada je propao, ima osjećaj kao da nešto nedostaje u toj obrani. Veliki upitnik je Čale na lijevom boku. Dok njegovi prijatelji s kojima izlazi Ćorluka i Modrić igraju sjajno i imaju sigurno mjesto u momčadi, izgleda da Čale njihov tempo može pratiti jedino u disco klubovima. Ima problema s vraćanjem u formu u kakvoj je bio početkom prošle sezone kada je bio svrstavan u grupu Dinamovaca koja bi trebala nositi reprezentaciju. Trojica su uspjela u tome - jedan nije.

Dinamo izgleda bolje nego prošle sezone. Eduardo, Modrić i Ćorluka su jako puno napredovali. Vukojević i Pokrivač dobro odrađuju zadatak u sredini terena. Upitnici su nad najboljim igračima u pretprošloj sezoni - Buljatu i Ettu. Tu su još i Tomić za kojeg se po n - ti puta najavljuje kako je baš ova iduća sezona njegova i Chago za kojeg se malo tko i sjeća kako igra nogomet. Sammir od kojeg se očekuje da se u potpunosti nametne i dva iskusna igrača Šokota i Vugrinec čije iskustvo može puno značiti. Mladi Tadić koji je već prošle sezone pokazao kako "ima nešto" i Mikić koji se pokazao kao pun pogodak. Ivanković je nekako dao više čvrstine i trke Dinamovoj igri, a baš je to uvijek nedostajalo.

Već godinama Dinamov navijač u lipnju sanja, a u srpnju i kolovozu dolazi bolno buđenje. Je li baš ova Dinamova generacija ona koja će uspjeti ostvariti san poklonika Dinama? Teško je reći... Puno je upitnika i puno je rečenica koje počinju sa ako, ali ako zaista Lončarić bude konačno taj pravi, Drpa i Schifo čvrsti, Vukojevič i Pokrivač trkački sposobni nositi se s protivnicima, Šokota ne samo još jedna loša investicija, a sjajni reprezentativni trojac pokaže sve što znaju - tko zna? Dinamovi navijači sanjaju. Možda konačno ove godine. Možda...