Od sovjetskog 'Alije Sirotanovića' do ukrajinskog milijardera: priča o trofejima i prognanstvu 'Rudara' iz Donjecka

Možda niste znali, ali Šahtar nikada nije bio prvak ni Ukrajine, a kamoli ranije SSSR-a (dvaput je doduše stizao do drugog mjesta, 1975. i 1979.) sve do 2001. godine, nakon čega je osvojio fantastičnih 15 titula (uz to je u vitrinama 15 kupova, po čemu je rekorder, ispred vječnih rivala iz Dynama Kijev). Apsolutno ključni čovjek i pravi autor, kreator ovog remek-djela u usponu kluba je gazda Rinat Ahmetov, prema Forbesu najbogatiji Ukrajinac na svijetu (težak oko sedam milijardi dolara), osnivač i vlasnik investicijskog fonda System Capital Management. Inače, etnički on i nije Ukrajinac, nego volganski Tatar, islamske vjeroispovjesti.

Svakako najveći uspjeh u povijesti Šahtara je osvajanje Europske lige (tada još pod imenom Kupa UEFA), pobjedom nad Werderom u finalu u Istanbulu sa 2:1. Kapetan te momčadi bio je, znate već, naš Darijo Srna, koji je u karijeri upisao 339 nastupa za narančasto-crne i postao klupska, legenda, ikona, vjerojatno i najslavnije ime u povijesti. Duboki trag u Šahtaru, osim Srne, ostavila su još dvojica Vatrenih asova, Stipe Pletikosa i Eduardo Da Silva.

Za razliku od većine ostalih elitnih ukrajinskih klubova, Šahtar je svoj dom napustio još 2014. godine, početkom ratnih djelovanja u svojoj regiji, još tad je prekrasnu Donbass Arenu (otvorenu samo pet godina ranije, a koštala je 545 milijuna dolara, koja je granatirana i porušena još na početku sukoba sa secesionističkim odmetnicima), morao zamijeniti igrajući domaće utakmice u Lvivu, Harkivu i Kijevu. Od početka ruske agresije, Šahtar igra europske utakmice u Njemačkoj i Poljskoj, tako će i Rijeku ugostiti na stadionu Henryk-Reyman u Krakovu, inače domu Wisle, s kapacitetom od 33 tisuće gledatelja (naravno, ne očekuje se naročito brojna posjeta).

Jedna od posebnosti Šahtara je, već tradicionalno, neobično brojna brazilska kolonija nogometaša, tako ih i u aktualnom rosteru imaju čak 13! Riječ je naprosto o ciljanom, posebnom projektu Ahmetova, kapilarnoj mreži skauta u Brazilu, koja je od početka ove misije dovela u prvi sastav donjeckog kluba više od 30 karioka. Ukratko, ulaže se promišljeno: kupuje provjerene mlade talente uključuje u taktički i tehnički projekt koji se temelji na vrlo jednostavnoj ideji: igrati atraktivan, maštovit i uzbudljiv nogomet.

U dosadašnjih pet kola Konferencijske lige, Šahtar je upisao četii pobjede i jedan poraz, zauzima drugo mjesto u ukupnom poretku i praktično je osigurao mjesto u Top 8 prošlotjednom pobjedom nad Hamrunom na Malti (2:0). Prvo ime im je, naravno, Brazilac, 19-godišnji napadač Kaua Elias, njihov najbolji strijelac i u Konferencijskoj ligi i prvenstvu Ukrajine, kojeg su doveli iz Fluminensea za čak 17 milijuna eura.

Nije naravno nikakva vijest da se Šahtar i ove sezone bori za naslov prvaka Ukrajine makar igra kao prognanik domaće utakmice u Lvivu, odavno su oni nažalost navikli na takvu realnost. Ono što jest neobično je – rival sa kojim vodi bitku za tron, riječ je o klubu LNZ Cherkasy iz središnjeg dijela Ukrajine (osnovan je 2006.) za kojeg nikad nije čula ni većina pasioniranih nogometnih fanova.

Daleko najpoznatije ime današnjeg Šahtara je zapravo – njihov trener, Arda Turan, legenda Galatasaraya, Atletica i Barcelone, koji je završio karijeru prije samo tri godine, pa dvije sezone vodio Eyupspor i izveo pothvat s malim istanbulskim klubom, s kojim je u svojoj prvoj trenerskoj sezoni izborio povijesni prvi plasman u Prvu ligu (Superlig), a od ove zasjeo na kormilo "Rudara". Osim po iznimnom talentu, turski veznjak jednako je poznat i po prilično prgavom karakteru, bio je i zvijezda ne samo nogometnih rubrika, nego i – crnih kronika, pogotovo kad je teško pretukao poznatog turskog pop pjevača Berkaya Sahina, radi čega je bio i sudski procesuiran i uvjetno osuđen na 12 godina zatvora (kao i zbog nelegalnog posjedovanja vatrenog oružja)…