Oscilacijama do Rima

Neki ga nazivaju finalom snova - najiščekivanijom završnicom Lige prvaka ikada, ogledom dva kluba koja su trenutno s pravom titulirana kao najbolja i najlepršavija u Europi. Drugi pak neumorno lamentiraju o nezasluženosti participacije Barcelone, velikoj krađi usmjerenoj nauštrb Chelseaja i okrznutosti finala koje je ponovno trebalo biti sveenglesko.

Istina je kako to obično u ovakvim situacijama i biva - uvijek negdje u sredini. Chelsea je gledajući samo uzvrat na Stamford Bridgeu svakako zaslužio naći se u Rimu, iako je po prikazanom u prvom ogledu na Nou Campu, to mjesto na isti, a možda i uvjerljiviji način zaslužila i Barcelona.

Završivši stoga konačno s tom pričom, okrenuli smo se rekapitulaciji nogometnog puta obje momčadi u prethodnim fazama natjecanja, te za vas bacili pogled na same početke njihovih ovosezonskih europskih pustolovina.

Europski prvak s natjecanjem je tako započeo u skupinama (Villarreal, Aalborg, Celtic), dok se Barcelona za isto morala izboriti pobjedom protiv poljske Wisle - 4:0 trijumfom pred svojim navijačima u trenerskom debiju Josepa Guardiole, te minimalnim porazom u Poljskoj, koji uostalom i nije imao prevelikog utjecaja na konačni ishod.

Natjecanje po skupinama obje su ekipe završile kao prvoplasirane, premda se mora istaći kako je upravo u toj fazi United izgledao najranjivije, dok su Katalonci iz susreta u susret demonstrirali svoju veliku nogometnu moć i izvojevali četiri pobjede, jedan neriješen rezultat, te jedan poraz.

PUT DO FINALA - FC MANCHESTER UNITED

Manchester je svoj prvi ovogodišnji europski nastup protiv Villarreala odigrao kvalitetno, ali naišao i na veoma tešku prepreku u vidu raspoloženog vratara Žute podmornice, koji je svih 90 minuta držao svoju mrežu netaknutom i momcima Sir Alexa Fergusona poručio kako se kroz Španjolsku neće prošetati do novog naslova.

Gostovanje kod danskog Aalborga u sljedećem krugu donijelo je pak puno bolju realizaciju i dominantnost u igri, te su tako s rezultatom 3:0 upisani prvi ovosezonski bodovi. Identičnim rezultatom na Old Traffordu je u nastavku pao i Celtic, da bi Škoti na svom terenu u sljedećem krugu ipak pokazali kako nisu tako lak zalogaj izborivši neriješenih 1:1.

Samo bod pripao je Crvenim Vragovima i na gostovanju kod Villarreala, koji je tako postao jedan od rijetkih kojemu momci u crvenome nisu uspjeli "stati na kraj". U posljednjem kolu natjecanja po skupinama Manchester je pak i po treći put u nizu remizirao, te tako naočigled svih manifestirao drastičan pad forme, zbog čega se dosta spekuliralo i o njegovom skorašnjem oproštaju od obrane naslova prvaka.

PUT DO FINALA - FC BARCELONA

Momci iz Barcelone u isto su vrijeme nizali pobjede i izmamljivali epitete zbog prekrasne prezentacije nogometne igre, a pognutih glava s terena su u prvim ogledima morali odlaziti Sporting i Šahtar. Najveće probleme pretrpjeli su ipak upravo od pobjednika ovogodišnjeg posljednjeg izdanja Kupa Uefe, koji su ih već u drugom kolu žestoko pritisnuli i prisilili na preokretanje rezultata i osvajanje bodova tek u trećoj minuti sudačke nadoknade.

Sljedeće kolo, međutim, donijelo je ipak i novu katalonsku "žrtvu" - Basel je pred svojim navijačima "popio" pet gorkih pilula, te djelomice zbog toga, iako u puno manjoj mjeri, uspio i uzvratiti na Nou Campu dva tjedna kasnije odigravši 1:1. Gostovanje kod Sportinga potkraj 11. mjeseca vratilo je ipak stare Barcelonine navike, no teško prizemljenje priuštio im je Srnin Šahtar u posljednjem kolu uzevši im maksimalan broj bodova usred Španjolske.

Završne etape - osmina finala, četvrtfinale i polufinale, još su jednom donijele blago "mučenje" Manchester Uniteda, naspram njihovih finalnih suparnika koji su jedine istinske probleme iskusili u polufinalu kada su ih samo sreća i sudac Ovrebo spasili od goropadnog Chelseaja.

Manchesterov suparnik u osmini finala bio je klub s novim, karakternim kormilarom - Joseom Mourinhom - koji je u svom stilu danima prije ogleda najavljivao bespoštednu i ravnopravnu borbu s prvakom Europe, te na koncu i samu njegovu eliminaciju. Takav scenarij, ipak, nismo imali prilike vidjeti, iako je pred svojim navijačima u Italiji uspio izvući 0:0. Na Old Traffordu Interu ipak nije bilo spasa - Unitedu su prolaz donijeli pogoci Nemanje Vidića i Cristiana Ronalda, a Mourinho je dobio jedino priliku da poslije susreta konstatira kako "United može do svih pet trofeja".

Neriješen rezultat u prvom ogledu ishodila je i Barcelona na gostovanju kod Lyona (1:1), ali je svu raskoš nogometa i ogroman talent uspjela pokazati u Španjolskoj, kada je u fantastično dinamičnom susretu slavila rezultatom 5:2 i tako se nametnula kao jedan od ozbiljnijih kandidata za put u Rim.

Trnovit put do finala nastavila je pak prolaziti momčad Sir Alexa Fergusona i u četvrtfinalu, kada su dočekali solidan i potentan Porto. Hrabri su Portugalci priredili tako svim navijačima Crvenih Vragova priličan šok, izvojevavši 2:2 na Old Traffordu, zbog čega su mnogi simpatizeri crvene boje danima prije uzvrata strepjeli od najgorega. Ogled u Portu ipak je u svoje ruke uzeo Cristiano Ronaldo i izvanrednim 40-metarskim zgoditkom uveo svoju momčad u žrvanj polufinala.

Potpuno oprečnu prezentaciju i napose lak prolaz kroz četvrtinu finala imala je Barcelona, koja je već u prvom susretu protiv Bayerna riješila sve eventualne dileme i atomskim se nogometom izborila za veliku prednost od 4:0. Uzvrat u Njemačkoj bio je stoga samo formalnost, a i u njemu je opušteno i bez prevelikih naglašenih ambicija uspjela odigrati 1:1.

Polufinale je zato donijelo napokon "okrenutu" sliku. Sada je Manchester pronašao put do negdašnje forme i suverenih prezentacija, a Barca u više navrata izgledala neprepoznatljivo i - nemoćno.

Spas i ponovne najveće šanse za obranu titule donio je tako Manchesteru najveći rival, Arsenal, kojega je prvo na Old Traffordu svladao s 1:0, da bi usred Londona postigao još tri pogotka, a primio tek jedan, za veliko slavlje i ulazak u drugo uzastopno finale Lige prvaka.

Barcelonin prolazak Chelseaja, ostat će, pak, zauvijek pod ogromnom sjenom sumnje, nakon što su bili apsolutno suvereni u prvoj utakmici (0:0), ali i potpuno neprepoznatljivi u Londonu, u kojem ga je spasio samo norveški sudac Ovrebo propustivši svirati nekoliko jedanaesteraca na njegovu štetu, te im omogućivši da preko Inieste u posljednjim trenucima izbore toliko željeni plasman u Rim.