Ruski pomoćnik Tofiq Bahramov

Gradnja ovog stadiona započela je još davne 1939. godine, a dovršili su ga njemački ratni zarobljenici 1951. godine. Prvotno je bio nazvan po Josifu Visarionoviču Džugašviliju - Staljinu, a bio je i izgrađen u obliku početnog slova njegova imena, u obliku slova C (ćirilično S). Nakon 20. kongresa Komunističke partije Sovjetskog saveza, kada je Nikita Hruščov podnio referat kojim je osudio kult ličnosti Josifa Staljina te masovne čistke, montirane procese, likvidacije i okrutan postupak u logorima, stadion je preimenovan po još jednom revolucionaru, Vladimiru Iljiču - Lenjinu. Nakon proglašenja neovisnosti stadion ponovno mijenja ime, koje nosi i do današnjih dana.

Nakon smrti legendarnog azerbajdžanskog nogometnog suca Tofiqa Bahramova, nacionalni stadion dobio je njegovo ime. No, Bahramov će ostati zlatnim slovima upisan u povijest engleskog, a ne samo azerbajdžanskog nogometa, kao linijski sudac koji je 1966. godine na Svjetskom prvenstvu u Engleskoj priznao pogodak domaćinu u finalnoj utakmici protiv Zapadne Njemačke.

Legendarno finala Svjetskog prvenstva 30. srpnja 1966. godine na Wembleyju. pred 98 tisuća navijača, sigurno je poznato svim ljubiteljima nogometa. Je li lopta kod udarca Geoffa Hursta prešla gol liniju ili ne, pitanje je koje do današnjih dana nije dobilo pouzdani odgovor. Regularnih 90 minuta finalne utakmice završilo je 2:2. Golove za Njemačku postigli su Haller i Weber, dok su za Engleze strijelci bili Hurst i Peters, a odluka o novom svjetskom prvaku pala je u dodatnih pola sata igre.

Nakon 11 minuta igre u produžetku Alan Ball pronašao je Hursta u kaznenom prostoru, koji se oslobodio svog čuvara i snažnim udarcem zatresao gredu. Lopta se odbila u zemlju, a je li punim obujmom prešla gol liniju nije još uvijek sa sigurnošću razjašnjeno. Glavni sudac utakmice Švicarac Gottfried Dienst u prvom trenutku nije znao koju odluku bi donio, ali nakon konzultacija s pomoćnikom Bahramovom, ipak je pokazao da se igra mora nastaviti s centra, na žalost njemačkih nogometaša.

Susret je na kraju završio pobjedom Engleza 4:2, jer je u posljednjoj minuti produžetka Hurst zabio još jedan pogodak za svoju reprezentaciju, čime je postao jedini igrač u povijesti koji je u finalu Svjetskog prvenstva postigao hat-trick, a Engleska je na taj način došla do svog jedinog svjetskog nogometnog naslova.

Naravno, prepucavanja oko tog pogotka traju i danas. Za Engleze nema sumnje u regularnost i ispravnost odluke suca Bahramova, dok je u Njemačkoj ta odluka imala toliki utjecaj da se u njihovom jeziku tokom godina, za takve sudačke, prema njihovom mišljenju pogreške, čak i udomaćio izraz Wembley-Tor.

Njemački novinari optužili su Bahramova za pristranost, jer je Njemačka u polufinalu izbacila 'njegov' Sovjetski savez, a prema narodnoj predaji nastavak ove kontroverzne priče o najpoznatijoj sudačkoj odluci u povijesti nogometa ide toliko daleko da se smatra da je Bahramov na samrtnoj postelji izjavio, kada su ga pitali kako je znao da je lopta prešla gol liniju, samo jednu riječ: ''Staljingrad''! Aludirajući na veliku povijesnu bitku iz Drugog svjetskog rata, koja je za Sovjete značila početak oslobađanja domovine i prvi korak prema pobjedi nad nacističkom Njemačkom.

Nacionalni nogometni stadion u Azerbajdžanu od 1993. godine nosi ime Tofiqa Bahramova, u čast pokojnog nogometnog arbitra, a Englezi k'o Englezi nisu niti upamtili njegovo pravo ime, nego je u njihovoj popularnoj kulturi ostao zapamćen samo kao Ruski pomoćnik, pošto je porijeklom bio iz bivše sovjetske republike.

Veliko priznanje odali su mu i vodeći ljudi engleskog, ali i svjetskog nogometa kada su u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2006. godine Engleska i Azerbajdžan bili su smješteni u istu kvalifikacijsku skupinu. Većina engleskih navijača tada je otkrilo njegovo pravo ime i azersko porijeklo, a uz prisustvo Geoffa Hursta, strijelca kontroverznog pogotka, Michela Platinija i Seppa Blattera na stadionu je 2004. godine otkriven i njegov spomenik.

Posebno je zanimljivo kako je Bahramov jedini sudac po kojem je jedan nogometni stadion dobio svoje ime. Međutim, prema zaslugama koje ima za osvajanje njihovog jedinog svjetskog nogometnog naslova, možda bi bilo primjerenije da je engleski FA, ako već nije preimenovao Wembley njegovim imenom, na engleskom tlu podignuo barem spomenik u čast ovom, za njih, legendarnom čovjeku u crnom.

Foto: Farhad Karimli, Panoramio.com