Od uspona na Mont Blanc do - Bandi New Yorka: 'Dobrovoljni lutalica' koji je utemeljio nogomet

Međutim, priča nije baš toliko jednostavna, pogotovo jer su svojedobno taj "copyright" Otočanima htjeli oteti – Talijani. Jer, koncem 17. stoljeća u aristokratskoj Firenci, igrala se na Piazzi della Santa Croce (Trg Svetog križa) izvjesna igra pod naivom Harpastum, koja je, prema njihovim navodima, bila preteča nogometa. No, bilo je tu više elemenata ragbija, hrvanja i boksa, stoga taj fiorentinski nogomet ima veze s ovim današnjim otprilike kao legendarni "hrkljuš", kojeg su, tri stoljeća nakon Toskanaca, osmislili junaci "Top liste nadrealista".

Prava istina je ne samo da su Englezi "roditelji" nogometa, nego se, možda niste znali, može i utvrditi ime i prezime "tate": Arthur Pember. Bio je to, vjerovali ili ne (u kasnijoj životnoj fazi) novinar, kroničar kriminalističkih rubrika iz vremena proslavljenog u filmskom klasiku "Gangs of New York". Osebujni lik s brkovima od 25 centimetara, čovjek sklon neobičnim pothvatima, koji se popeo na Mont Blanc sa svojom pudlicom, pa i na Vezuv tijekom erupcije vulkana… ukratko, totalni ekscentrik nekako je ostao zaboravljen u bespućima povijesnih zbiljnosti.

No, prije svega navedenog, Pember je bio prvi predsjednik Engleskog nogometnog saveza (FA) i stvarni arhitekt nogometnih pravila od kojih su većina i danas aktualna. Sve je počelo u pomalo opskurnoj Freemansons taverni u Londonu, jedne večeri 1863., svakako mjestu koje ni po čemu nije izgledalo kao predodređeno za tako veliki događaj kao utemeljenje nogometne igre. Ipak, to se tu zaista i dogodilo: skupina mlade gospode raspravljala je o uniformiranju pravila ovog sve popularnijeg sporta, koji je dotad, naime, imao različite verzije. U Cambridgeu se, recimo, moglo samo šutirati loptu, u Rugbyju (kako samo ime kaže) bilo je dozvoljeno nositi loptu u ruci, a u Sheffieldu je gol bio zapravo nalik "touchdownu" iz današnjeg footballa.

I tako, junak ove priče, Pember, bio je izabran za kapetana ove grupe koji su sami sebe nazvali – No Names, toliko su bili skromni, a u ulozi savjetnika pri ruci mu se našao Ebenezer Cobb Morley, koji je čak i bio autor oglasa u lokalnom listu, a obavijest je glasila: FOOTBALL – održat će se sastanak u taverni Freemasons s ciljem promocije i utvrđivanja pravila za nogomet.

Jedanaest klubova postat će tako utemeljitelji FA-a, ali bio je to samo prvi korak na dugom putovanju do afirmacije i potvrde nogometa u – znate već – tradicionalističkom, konzervativnom društvu kakvo je englesko. Najveća bitka koju su vodili "No Names" bila je izbacivanje "hackinga" iz pravila igre. Što je bio "hacking"? Doslovno, brutalno udaranje protivnika u potkoljenicu, uz mogućnost teškog ozljeđivanja, ali prema tadašnjim viđenjima "upravo to bilo je esencija igre, a zabrana bi značila eliminaciju hrabrosti i žestine". Iz današnje prespektive to, jasno, zvuči suludo. Cinici su još dodali "prema vašim novim pravilima, čak i Francuzi će nas pobjeđivati u nogometu", doduše, u tome će se – znatno kasnije – pokazati da su i bili u pravu.

I tako je Pember pobijedio svog najvećeg neprijatelja i zagovornika hackinga, Francea Maulea Campbella, kapetana ekipe Blackheath, koji se nakon diplomatskog poraza povukao te okrenuo novoj igri, danas znanoj kao – ragbi. A nakon svog trijumfa, tata nogometa, čudesni lik Pember odlučio se preseliti sa suprugom i kćerkama preko Atlantika te započeti već spomenutu njujorškog reportera "s mjesta zločina", a svoje tekstove u New York Standardu, Tribuneu i Timesu potpisivao je inicijalima A.V. (Amateur Vagabond) ili po naški, dobrovoljni lutalica.

I u tom poslu bio je – sjajan. Namjerno se dao uhititi kako bi iz prve ruke napisao senzacionalni tekst o neljudskim uvjetima u zatvoru Ludlow House, potom se infiltrirao u samo dno njujorškog podzemlja, javne kuće i kockarnice u kojima su klijenti bivali pljačkani i pretučeni. Za sve koji su pogledali "Gangs" sa Danielom Day Lewisom i Leonardom Di Caprijem, bit će lako zamisliti kako je u tom vremenu izgledao život u „"Velikoj jabuci".

Tako buran život donio je Pemberu i velike tragedije, ostao je još u srednjim godinama bez četvoro djece i supruge koje su odnijele neizlječive bolesti tog vremena. Tako je 1884. godine odlučio pobjeći iz New Yorka sa još petoro preživjele djece u Sjevernu Dakotu i otvoriti ono što se sad zove "poljoprivredno gazdinstvo". Tamo je, tisućama kilometara daleko od Londona, u kojem je utemeljio pravila nogometa, počeo pisati knjigu "Dvadeset godina novinarstva u New Yorku", ali ostala je nedovršena, preminuo je sa 50 ljeta u životnom kalendaru, 1886. godine. Kako je život (pre)često ciničan, samo nekoliko dana nakon njegove smrti, u njujorškim novinama objavljena je informacija da će dva novoformirana kluba odigrati utakmicu novog sporta – engleskog nogometa.

"Podižem ovu čašu i nazdravljam našoj odluci da nogomet mogu igrati svi, bez straha da će se međusobno prebiti od udaraca, u slavu ovog sporta namijenjenog svim klasama, svim ljudima, bilo kojeg uvjerenja", kazao je Pember one večeri u Freemasonsu kada je zaista rođen "football". Ipak, u njegovom nekrologu, New York Times, navodeći mnoge podatke o njegovom nevjerojatnom pustolovnom životu, niti riječju nije spomenuo - nogomet.