Dalićevi izabranici igrali su puno, a Perišić i Budimir razlog su za veliki optimizam

Sezona se približila kraju, a nakon klupskih obaveza slijede one reprezentativne. Hrvatska reprezentacija u lipnju će odigrati prve utakmice u sklopu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, igrat će protiv Gibraltara i Češke.

Zlatko Dalić odabrao je igrače za te dvoboje, a ovo je prilika da rezimiramo njihovu formu uz protekloj sezoni.

Dominik Livaković (Fenerbahče, 28 nastupa) - Prvi vratar hrvatske reprezentacije imao je dosta turbulentnu sezonu u Fenerbahčeu. Do ozljede je bio prvi vratar, ali nakon povratka ostao je na klupi. U završnici sezone ponovno se vratio na gol, bilo je i tu boljih i lošijih nastupa, sve u svemu najvažnije je da se vratio na gol i ponovno ušao u ritam utakmica. Livaković je i dalje jedinica reprezentacije i onaj oko kojeg nema nikakve brige.

Ivica Ivušić (Pafos, 47 nastupa) - Iza Ivušića je još jedna dobra sezona u kojoj je čak 16 puta sačuvao mrežu čistom. Standardno dobra sezone i dolazak u dobrom stanju u reprezentaciju.

Dominik Kotarski (PAOK, 46 nastupa) - I Kotarski je također iznio sezonu kao prvi vratar PAOK-a. U završnici sezone primio je više golova nego što je možda očekivao, ali nije samo njegova krivica.

Joško Gvardiol (Manchester City, 52 nastupa, 6 golova) - Za Gvardiola nema brige, jedan je od najkonstantnijih igrača Manchester Cityja i Pep Guardiola ne može zamisliti momčad bez njega. Korišten je na poziciji lijevog beka i stopera te je u obje uloge uglavnom bio impresivan.

Josip Juranović (Union Berlin, 17 nastupa) - Ozljeda ga je na duži period odvojila od travnjaka, ali vratio se i tamo od ožujka izgledao je vrlo dobro. Ti problemi s ozljedom ostavili su ga na svega 17 nastupa ove sezone, ali posljednjih mjeseci igrao je dobro i u kontinuitetu.

Duje Ćaleta-Car (Lyon, 28 nastupa, 1 gol) - Sezona s dosta uspona i padova je iza Ćaleta-Cara. Tamo negdje u siječnju izgubio je status prvotimca i nakon toga češće je bio na klupi nego na terenu. U završnici sezone igrao je više, ali ne u kontinuitetu.

Josip Šutalo (Ajax, 45 nastupa, 3 gola) - Ajax je na tragičan način ostao bez titule prvaka, to je ono s čim Šutalo ne može biti zadovoljan, ali može biti zadovoljan svojim igrama. Ubilježio je napredak u odnosu na prošlu sezonu i bio je jedan od najboljih igrača Ajaxa.

Josip Stanišić (Bayern, 21 nastup) - Slična situacija kao s Juranovićem. Stanišić je također većim dijelom sezone bio van kadra zbog ozljede, ali nakon što se vratio na travnjak, zauzeo je mjesto u prvih 11 i do kraja sezone nije ga ispuštao i to u Bayernu, jednom od najjačih sastava Europe.

Marin Pongračić (Fiorentina, 28 nastupa) - Od kraja siječnja Marin Pongračić propustio je svega tri utakmice, a u svim ostalima bio je starter. Izborio se za status prvotimca u Fiorentini, skupio je dovoljno nastupa i nakon početnih problema, na kraju je ipak mogao biti zadovoljan statusom.

Luka Vušković (Westerlo, 35 nastupa, 7 golova) - Debitant u A reprezentaciji i najmlađi reprezentativac odradio je sjajnu sezonu u Westerlou. Vušković je budućnost hrvatskog nogometa i već sada je igrač na kojeg se može računati. Još jedna sezona seniorskog nogometa i nova velika doza napretka je iza njega.

Luka Modrić (Real Madrid, 54 nastupa, 4 gola) - Posljednja sezona Luke Modrića u madridskom Realu. Nadao se ostanku, ali klub nije želio produžiti ugovor iako je u sumornoj sezoni Madriđana bio jedna od svijetlih točki. Nadamo se kako će mu ovo samo biti dodatni motiv da posljednju sezonu i u novom klubu i u reprezentaciji odradi doktorski.

Mateo Kovačić (Manchester City, 42 nastupa, 7 golova) - Iza Matea Kovačića je dobra sezona, igrao je puno, iskoristio izostanak Rodrija te imao važnu ulogu u vezi Cityja. Ovo mu je ujedno i najefikasnija sezona u karijeri te je i na taj način uljepšao dojam. Pod upitnikom je njegov nastup protiv Gibraltara i(li) Češke zbog ozljede.

Mario Pašalić (Atalanta, 46 nastupa, 6 golova) - Još jedna odlična sezona je iza Marija Pašalića koji je igrao gotovo u svakoj utakmici u kojoj je bio na raspolaganju, bilo u prvih 11 ili s klupe. Gasperini ima ulogu za njega, a on je dobro odrađuje.

Lovro Majer (Wolfsburg, 11 nastupa, 2 gola) - Jako teška sezona je iza Lovre Majera. Vrlo rano se ozlijedio pa se prerano vratio, ponovno se ozlijedio i izgubio praktički cijelu sezonu u svemu tome. Veseli da se vratio z posljednjih pet kola te posebno posljednje dvije utakmice odigrao na jako visokoj razini.

Luka Sučić (Real Sociedad, 38 nastupa, 3 gola) - Mladi veznjak imao je veliki skok u kvaliteti lige, iz Austrije je preselio u Real Sociedad i čini se da još uvijek hvata konce. Imao je oscilacija, kao da se još uvijek prilagođava na igru u La Ligi. Možda je očekivao da će taj proces ići brže.

Martin Baturina (Dinamo, 44 nastupa, 6 golova) - Sezona potvrde za Martina Baturinu koji je pokazao i u Ligi prvaka da može igrat na najvišoj razini. U SuperSport HNL-uz, kada je bio raspoložen, bio je igrač koji lakoćom radi razliku i iznad ostalih je na terenu. No imao je i on utakmica u kojima se znao isključiti.

Kristijan Jakić (Augsburg, 35 nastupa) - Prelazak u Augsburg bio je pravi potez. Jakić je i dalje igrao protiv vrhunskih protivnika i u vrhunskoj konkurenciji, ali je skupio u jednoj sezoni nastupa gotovo kao u tri prošle zajedno, a igrao je u veznom redu gdje se najbolje snalazi.

Petar Sučić (Dinamo, 31 nastup, 6 golova) - Sjajan do ozljede pa onda dugačka pauza, nakon povratka trebao je nekoliko utakmica da dođe k sebi i počne dizati formu te je u posljednjim kolima opet izgledao kao prije ozljede. U odnosu na prošlu sezonu upisao je veliki iskorak i napredak. Spreman je za Inter.

Nikola Moro (Bologna, 32 nastupa) - Moro je u Bologni bio igrač rotacije, malo teren, malo klupa. U završnici sezone više je utakmice pratio s klupe nego što je igrao. U posljednjih 14 utakmica, samo je dva puta krenuo od prve minute, a čak osam puta nije uopće ulazio u igru.

Toni Fruk (Rijeka, 38 nastupa, 14 golova) - Najbolja sezona u karijeri je iza Tonija Fruka, mnogi ga zovu najugodnijim iznenađenjem sezone, ali ne treba zaboraviti da je i prošle sezone bio sjajan i najbolji asistent lige. Ove sezone najzaslužniji je što je Rijeka do posljednjeg gola u igri za titulu prvaka.

Ivan Perišić (Hajduk 4 nastupa, PSV 35 nastupa, 16 golova) - Trebala je to biti velika povratnička sezona u dresu Hajduka, ali došlo je do sukoba s Gennarom Gattusom, Perišić je otišao iz kluba i onda zablistao u dresu PSV-a za kojeg je zabio čak 16 golova u svom natjecanjima. Sjajna sezona i veliki plus za hrvatsku reprezentaciju. Znamo koliko Perišić za nju znači.

Andrej Kramarić (Hoffenheim, 41 nastup, 11 golova) - Kada igra on dobro, igra i Hoffenheim, ali za sve treba imati podršku suigrača koja je najčešće izostajala. Kramarić je imao boljih sezona i izdanja, ali i dalje je na visokoj razini.

Ante Budimir (Osasuna, 42 nastupa, 24 gola) - Najefikasnija sezona Ante Budimira u karijeri. Čak 21 pogodak u La Ligi dovelo je do toga da ga se spominje u kontekstu prelaska u Real Madrid. Prvi hrvatski napadač u ovom trenutku.

Franjo Ivanović (Rijeka 6 nastupa, 4 gola, Royale Union 45 nastupa, 19 golova) - Transfer iz Rijeke u Belgiju i tamo sjajni nastupi u dresu Royale Uniona. Cijena mu je rapidno narasla, igrao je važnu ulogu u svim natjecanjima i već se spominje kao jedno od najisplativijih pojačanja kluba posljednjih godina.

Marko Pjaca (Dinamo 43 nastupa, 9 golova) - Ono što je za Pjacu najvažnije je da je odigrao sezonu bez problema s ozljedama i u kontinuitetu. U Ligi prvaka je pokazao da i dalje može igrati na visokoj razini. Ono što je nedostajalo je ono što je nedostajalo većini Dinamovih igrača, a to je kontinuitet. Imao je i on "nevidljivih" utakmica.

Mislav Oršić (Trabzonspor 8 nastupa, Pafos 18 nastupa, 4 gola) - Iza Mislava Oršića je jako teško razdoblje. Izgubio je praktički dvije godine zbog ozljede i neigranja, ali kroz Pafos se uspio vratiti, igrao je sve bolje i sljedeće sezone hvatat će onu svoju pravu formu. Nekim golovima podsjetio je na stare dane.

Marco Pašalić (Rijeka 27 nastupa, 7 golova, Orlando 15 nastupa, 7 golova) - Dobar prvi dio sezone u Rijeci pa onda odlazak u MLS gdje se odlično snašao u dresu Orlanda. U Orlandu igra odličnu, već se prometnuo u jednog od glavnih igrača i samo je nastavio tamo gdje je stao kada je odlazio iz Rijeke.

Karlo Letica (Lausanne, 35 nastupa) - Nakon izgubljenih nekoliko sezona, Karlo Letica ima dvije sezone u kojima brani u kontinuitetu. Na vratima je Lausanne s kojom je odradio solidnu sezonu uz ubilježenih deset utakmica bez primljenog gola od 33 u kojima je u prvenstvu nastupio. Iznenađenje na pretpozivu.