"Pripremali smo tetovaže za medalju na Euru"

Da je posebna figura u hrvatskom sportu, Niko Kovač je dokazao i na svom oproštaju. Doletio je iz Salzburga u Split samo iz razloga kako bi porazgovarao s hrvatskim novinarima i oprostio se od hrvatske nogometne javnosti neposredno, a ne preko posrednika.

"Želim pozdraviti sve koji su me došli ispratiti u mirovinu. Znate da sam se našao s izbornikom u Münchenu, da mi situacija u klubu nije sjajna i već neko vrijeme sam razmišljao o tome kako dalje. Došao sam do zaključka da je za mene, a još bolje za reprezentaciju da se oprostim od reprezentacije, jer mislim da je naš cilj - odlazak na SP - toliko važan, da ga ne smije ugroziti nitko. Želim se zahvaliti svima, novinarima, navijačima, trenerima koji su me vodili, oružarima, liječnicima, svima u Savez. Nije bilo uvijek tako jednostavno kao u zadnje vrijeme. Hvala i izborniku koji je došao u München samo radi mene, vidi se da smo imali odličan odnos i da ćemo ga u budućnosti imati."

Niko je svoj reprezentativni put počeo prije 12 godina u Casablanci. Gomila uspomena, velikih rezultata i uspjeha, pa čak i poneka suza, sakupili su se u 83 "kapice". "Moj je put u reprezentaciji bio težak, ali uvijek sam se borio. Nadam se da će naš reprezentacija i bez Nike Kovača biti dobra kakva je i dosad bila. Nedostaje mi riječi trenutno, prelomio sam sve prije nekoliko dana i trebat će i meni malo vremena da shvatim. Žalim zbog toga što više neću tako često viđati svoje prijatelje, ljude koji se drže kao obitelj i drže jedan do drugog."

Tko je prvi doznao za vašu odluku?
"Najprije sam razgovarao sa suprugom, a nakon toga s izbornikom. Red je da kažem najprije izborniku, znam što bi mi rekli i predsjednik i tajnik da sam najprije svoju odluku rekao njima. Možda će mi sad biti i malo lakše, bit će manje pritiska. Velika je odgovornost biti kapetan ovakve reprezentacije od koje svi očekuju uspjeh."

Čega ćete se najviše sjećati u svojih 12 reprezentativnih godina?
"Najljepše je biti član ovakve reprezentacije. San je svih nogometaša igrati u nekoj reprezentaciji, a naročito ovakvoj kakva je hrvatska. Biti među ovim igračima i pravim ljudima 12 godina je sjajno, nikad to neću zaboraviti. Nije mi bilo jednostavno, bilo je teških trenutaka, ali mogu biti zadovoljan što smo napravili u ovih 12 godina."

Kako je vaš brat Robert prihvatio vašu odluku?
"Robert je moju odluku primio normalno, znao je za moju situaciju u klubu. I on je na sličnom putu, ali nisam ga htio pitati o tome, on sam mora odlučiti. Imam 37 godina, da imam kontinuitet u klubu ne bi bilo problema da nastavim i dalje, ali situacija je takva."

Jeste li razmišljali o svom nasljedniku na mjestu kapetana?
"Pričali smo Slaven i ja o tome, ali naravno da vam neću reći. Imali smo obojica svoje mišljenje i bilo je jednako. On će to priopćiti i igračima i vama, to nije moj zadatak."

Hoćete li ostati uz reprezentaciju i u budućnosti?
"To je naša reprezentacija i njen sam član bio i uvijek ću ostati. Kad god budem mogao ići ću na utakmice, ako budem mogao i na neki trening, jer se to ne može tek tako zaboraviti. Svi vide koliko je ta reprezentacija zajednička, svi smo uvijek čekali s nestrpljenjem svako novo okupljanje i teško će mi biti u početku prihvatiti."

Koga vidite kao nasljednika u veznom redu?
"Ima tu igrača, Leko, Vukojević, Pokrivač, sad se pominje i Jurić. Svi imaju kvalitetu, imat će šansu i igrat će onaj tko bude najviše odgovarao trenerovim idejama. Momci su iskusni, igraju u inozemnim klubovima, ali ne bih nikoga forsirao. Svi imaju iste uvjete i šanse i neka se izbore."

Koju ćete pobjedu najviše pamtiti i za čim najviše žalite?
"Prije Eura sam pričali smo o tome koju ćemo tetovažu staviti ako napravimo nešto veliko. Ispadanje od Turske jedan je od najtužnijih trenutaka moje karijere, jer smo sve imali, bili smo svi jedinstveni i to će me uvijek boljeti što nismo barem ušli u polufinale. Najsretniji trenutak mi je svaka utakmica ove reprezentacije, ali pobjede protiv Engleske na Wembleyu i Njemačke u Klagenfurtu su nešto posebno."

Prošle ste sezone bili blizu dolasku u Hajduk, žalite li što nikad niste zaigrali za neki hrvatski klub?
"Bog je tako htio. Jedan sam od onih koji nikad nisu zagrali u Hrvatskoj i to mi je malo žao, ali što da kažem. Bio sam blizu Hajduka prošle godine, puno bliže nego Rijeci ove zime. Rijeka zapravo nikad nije bila ozbiljna kombinacija. Mislim da mi se bliži kraj i u klubu, ne samo u reprezentaciji i ne vjerujem da ima velike šanse da zaigram u HNL-u. Ugovor s Red Bullom imam do ljeta, gazda me jako cijeni i postoji mogućnost da ostanem u klubu i dalje. Kad si mlađi može biti egoističniji i donositi odluke samostalno, sad je to drugačija priča kad imaš obitelj."

Vidite li se na trenerskom mjestu u budućnosti?
"Počeo sam trenersku školu u Zagrebu, ali nisam se još odlučio bih li baš bio trener. Možda bi mi više odgovarala uloga sportskog direktora, da mogu negdje ostati duže, jer trenerski posao je nestalan. Vidjet ćemo, trenersku školu ću završiti, a što će biti nakon toga vidjet ćemo."

Hrvatska nogometna reprezentacija krenula je u eru bez Nike Kovača. Teško je to još prihvatiti, teško se pomiriti s činjenicom da je kapetan i simbol najpopularnije hrvatske sportske momčadi došao do kraja svog reprezentativnog puta. Opraštali su se i veći igrači i zvučnija imena od hrvatske nogometne reprezentacije, no rijetko je koji igrač zaslužio toliko poštovanja i toliko autoriteta.

Trebat će se dogoditi velike stvari da netko nadmaši velikog kapetana hrvatske nogometne reprezentacije. Niko Kovač - jedan i jedini.