Autogol

Samo nekoliko dana nakon što je pred novinarima potvrdio nedodirljivost Branka Ivankovića, kazavši kako ga s dužnosti trenera može smijeniti tek podbačaj u prvenstvu, Dinamov "broj jedan" ponovno je demantirao samoga sebe. Tri dana prije ključne Dinamove utakmice u Kupu Uefe, pred sam odlazak na pripreme u Čatež, stvaralački ciklus Modrih ponovno je prekinut i po četrnaesti put u osam godina krenut će ispočetka. I sve to u ime nekog - kontinuiteta.

Na Mamićeva jamstva već smo odavno navikli, kao što smo navikli da od njih malo toga možemo očekivati. Jamčio je Dinamov izvršni dopredsjednik brojne ostanke trenera, jamčio je i kleo se kako prodaje igrača neće biti, izveo je kazališnu predstavu obećanjem kako će Luka Modrić povesti Dinamo u europsko proljeće 2009. godine, a na kraju je rasprodao gotovo sve što vrijedi, prodao i Modrića, a uz to smijenio baš svakog trenera kojemu je prethodno jamčio sigurnost.

Marijan Vlak, Hrvoje Braović, Ilija Lončarević, Miroslav Blažević, Nikola Jurčević, Đuro Bago, Nenad Gračan, Zvjezdan Cvetković, Josip Kuže, Zvonimir Soldo i Branko Ivanković jedanaest su imena koja je Zdravko Mamić prožvakao i ispljunuo u osam godina svoje vladavine, a sve pod krinkom stvaranja velikog, "najboljeg Dinama u povijesti".

Što o čitavoj priči misli glas javnosti najjasnije je bilo vidljivo proteklog vikenda, kada su se gledatelji na maksimirskim tribinama doista mogli izbrojiti i bez službene statistike. Nikada za Dinamo nije vladao manji interes nego što je to slučaj danas, nikad modri nisu bili prisiljeni iz kola u kolo osluškivati tišinu maksimirske šume sporadično isprekidanu sučevim zvižducima, najskuplja momčad u Hrvatskoj danas igra za petstotinjak ljudi i dvadesetak novinara.

Prosječnom navijaču Dinama dosta je praznih priča, dosta mu je obećanja i neostvarenih planova, dosta mu je maksimirske ruševine koju tuku kiše, snjegovi i vjetrovi, dosta mu je uzvika "nema prodaje", a više od svega dosta mu je Mamićeve prodaje magle i nekontrolirane naravi koja vedri i oblači u Maksimirskoj 128.

Jedino pravo jamstvo dobrih rezultata i zdravog nogometnog kluba uvijek je bio i ostao samo i isključivo sustavni i kontinuirani rad uz transparentno poslovanje. Niti jedan od jedanaestorice navedenih trenera nije dobio priliku da nesmetano, neovisno, bez upada i ispada izvršnog direktora, obavlja svoj posao na način kako se to radi u ozbiljnom klubu, a o transparentnom poslovanju bolje da niti ne govorimo.

Umjesto toga, Dinamovi su treneri dobivali otkaz i nakon osvojenih naslova, nakon velikih pobjedničkih nizova, pa čak i nakon poraza na rezultatski posve beznačajnom dvoranskom prvenstvu. Samo u posljednje tri godine, u kojima je Dinamo osvojio tri naslova prvaka, osvojio dva kupa i dva puta ušao u Ligu Uefe, Zdravko Mamić triput je smijenio trenera! Dvaput je posao izgubio Branko Ivanković, jednom Zvonimir Soldo, a bez trzavica nije bilo niti u mlađim kategorijama, koje su također trebale biti temeljem stvaranja jednog velikog Dinama. Na taj se način ne stvara veliki klub.

U današnjem Dinamu otkaz bi odavno dobio i Alex Ferguson, slavni trener Manchester Uniteda kojemu su klupski čelnici vjerovali i kada četiri godine nije osvojio naslov, trener kojemu su vjerovali kada je momčad zvijezda zamijenio golobradim mladićima, trener koji je 22 godine kasnije jedan od najtrofejnijih u svjetskom nogometu.

Kako samo šuplje i isprazno danas zvuče tvrdnje o Dinamovom putu prema europskoj eliti, i to u trenucima kada nam se čini da zagrebački klub od toga cilja nikada nije bio udaljeniji. Dokle god su sustav i red poštapalice kojima se tek skupljaju bodovi, dotad će i Dinamo završavati stare i počinjati nove razvojne cikluse kao na pokretnoj traci.

U čitavoj situaciji najveći je gubitnik ponovno Dinamova momčad, koja je tri dana prije najvažnije utakmice jeseni ponovno ostala bez trenera. U sraz sa Spartakom Modri već kreću s pogotkom zaostatka, strijelac je Zdravko Mamić - autogol.