Branko Karačić

Šesnaest godina Karačić se profesionalno bavio nogometom. Igrao je u Osijeku, od 1981. do 1987. godine, a nakon toga dvije iduće sezone u Hajduku. Nakon Poljuda seli u Belgiju. Prvo u Cercle Brugge gdje je u 121 utakmici postigao 44 pogotka, a poslije toga prelazi u Gent. Jednu sezonu proveo je i u Austriji (FC Linz), da bi igračku karijeru zaključio 1996. godine u belgijskom drugoligašu Union SG-u.

Po završetku igračke karijere preuzeo je funkciju sportskog direktora u Osijeku. Godinu dana bio je pomoćni trener u Zagrebu, a nakon toga bio je glavni trener hrvatskih prvoligaša Zagreba, Osijeka, Slaven Belupa i Cibalije. Trenirao je i dva drugoligaša: slavonskobrodsku Marsoniju i Slavonac iz Starih Perkovaca.

Slavonca je preuzeo nakon nekoliko kola sezone 2007./'08. nakon što je dotadašnji trener Đuro Petrinec otišao. Jesensku polusezonu klub, osnovan 1950. godine, završio je na predzadnjem mjestu, da bi sezonu završili na šestom mjestu. Nova sezona s Karačićem na čelu Slavoncu je bila daleko uspješnija. Prvi dio završili su na prvom mjestu sa deset pobjeda i pet remija, a kraj sezone dočekali su na četvrtom mjestu. I to im je garantiralo ulazak u Prvu ligu zbog proširenja lige na 16 klubova, ali zbog financijskih razloga od nastupa u prvoligaškom društvu se odustalo.

Značilo je to i rastanak Karačića i kluba iz Starih Perkovaca. Nakon gotovo dvije godine, vratio se na prvoligašku scenu na klupi Šibenika s kojim je ostvario najbolje rezultate u klupskoj povijesti. Četvrto mjesto u prvenstvu, finaleKupa Hrvatske, premijerni izlazak na europsku scenu, a zatim i nezaboravne pobjede na Malti (Sliema) i Cipru (Anorthosis). Dan prije početke prvenstva podnio je ostavku nezadovoljan stanjem u klubu, prije svega kasnim slaganjem igračke križaljke.

Steinbrücknerov nasljednik Karačić u prvoligaša iz Gradskog vrta vraća se po četvrti put, drugi put u ulozi trenera. Sredinom 80-ih godina bio je kapetan momčadi, sportski direktor u sezoni 1997./'98, a 2003./'04. trener.

Riječ je o treneru koji preferira napadački nogomet, igru od noge do noge i taktičku disciplinu. Ne boji se protivnika, pa ni onih najboljih, poput Dinama i Hajduka.