Dok se Dinamo uglavnom drži sa strane, tenzije donose dvoboji Hajduka, Osijeka i Rijeke

Prije više od 20 godina jedan poznanik iz inozemstva zamolio me da mu objasnim odnose i rivalstva na hrvatskoj nogometnoj sceni. Rekao sam mu: "Pa to ti je prilično jednostavno. Imaš zapravo samo jedno pravo rivalstvo, između Hajduka i Dinama, ovo ostalo nije posebno zanimljivo, nema tu nekih posebnih tenzija."

O istoj smo temi razgovarali i prije 7-8 godina. Pita on: "Je li kod vas i dalje sve isto, Dinamo i Hajduk dijele naslove, a ostali se bore za mrvice?", a ja mu odgovorim:

"Pa i nije baš tako. Tamo negdje s početkom stoljeća, Hajduk je osvojio zadnji naslov prvaka, i tad je krenula dugogodišnja dominacija Dinama. Kad u ligi s dva dominantna kluba jedan od njih postane nekonkurentan, dosada je zagarantirana. Dinamo je nizao titulu za titulom, ali nije tu bilo prevelike euforije i slavlja, jer je dobar dio navijača bio u konstantnom sukobu s upravom. A i kad ti je glavni konkurent tako jadan i nemoćan, onda valjda i nema tog posebnog naboja. S druge strane, Hajduk je vodio neke svoje borbe, on nekad trofejnog kluba ostale su samo uspomene i ime. Uglavnom, kažem ti, dosadno i predvidljivo."

I eto tako neki dan mog prijatelja ponovno u posjetu, opet s istim pitanjem o našoj nogometnoj sceni: "Kako je kod vas, je li Dinamo i dalje dominantan, ili se Hajduk konačno probudio i uzeo naslov?" Kažem mu ja: "Ako baš imaš puno vremena, mogu ti probati objasniti." I krenem ja tako: "Dinamova dominacija prekinuta je 2017. godine, no nije ju prekinuo Hajduk, nego Rijeka. Rijeka ti je, znaš, uvijek bila dobar klub, posebno su neugodni na svom terenu. Jednom su bili jako blizu naslovu prvaka, bilo je to 1999. godine, osvojili su u međuvremenu i nekoliko Kupova, i onda su konačno 2017. godine uzeli toliko željenu titulu. Zanimljivo, Rijeka je par godina ranije bila na rubu ispadanja u Drugu ligu, klub je bio u zaista teško situaciji, no s dolaskom stranog kapitala strašno su se dignuli i postali drugi klub po snazi u Hrvatskoj, sa zapaženim nastupima u Europi. Te sezone kad su uzeli naslov igrali su stvarno odličan nogomet, bio ih je užitak gledati. Naravno, taj uzlet Rijeke malo je poremetio dotad ustaljene odnose u našem nogometu. Njihovo rivalstvo s Hajdukom, koje je do tad više bilo regionalnog karaktera, dignuto je na višu razinu, a razvilo se i suparništvo s Dinamom, koji je nakon niza godina dominacije dobio ozbiljnog protivnika. Tradicionalni rivalitet Dinama i Hajduka i dalje je bio samo to, tradicionalni, jer Hajduk je i dalje igrački i rezultatski bio razina ispod."

Poznanik me upita: "I tako, dakle, sad se Dinamo i Rijeka bore za trofeje, dok Hajduk i dalje gleda iz prikrajka?"

Ja ću mu: "Ma kakvi, tek sad postaje najzanimljivije. Nakon osvojenog naslova, Rijeka ipak nije zadržala tu razinu. Dinamo je ponovno preuzeo uzde, Rijeka se tješi Kupovima. Hajduk se konačno počeo dizati, no, paradoksalno, s vremenom su pali i na četvrto mjesto po snazi u našem nogometu, jer se u igru uključio i Osijek. Njihova priča slična je kao Rijekina. I oni su uvijek bili dobar klub, isto su jedne godine bile blizu naslovu, ali ipak je to povijesno gledano razina ispod Dinama i Hajduka. Kao i Rijeka, i Osijek je bio na rubu ispadanja u Drugu ligu, ali uspjeli su se nekako izvući. Onda su u klub ušli mađarski investitori, i malo po malo počeli su se dizati prema vrhu. Prošle sezone čak su se dosta dugo držali u borbi za naslov s Dinamom, no na kraju su posustali. Iako konstantno rastu i na terenu i izvan njega, i dalje čekaju na svoj prvi trofej u ovoj mađarskoj eri. Ove godine i Hajduk je znatno jači nego je bio prijašnjih sezona, tako da trenutno imamo vrlo zanimljivo prvenstvo s četiri kluba u relativno malo bodova."

"A što je s navijačkim tenzijama, rivalitetom, kakva je sad situacija po tom pitanju?", nastavlja prijatelj.

"Vjeruj mi, to ti je tek pravi šou. Rivalstvo Dinama i Hajduka ponovno je živnulo, no to je mlaka vodica u odnosu na ovo ostalo. S uzletom Rijeke, kao što sam već rekao, njihovo suparništvo s Hajdukom dignuto je na višu razinu, a sve je dodatno začinio i Osijek. Osijek i Hajduk od početka osječkog uspona se ne ljube, jedni druge nazivaju 'šaranima' i 'kmečavcima', i na njihovim dvobojima sad već ima poprilično puno tenzija. Isto tako, i odnosi Rijeke i Osijeka teško se mogu nazvati dobrima. I tu sve vrvi od međusobnih optužbi, kukanja zbog suđenja, uvreda i prepucavanja. Kratko rečeno, pravi cirkus. Dinamo se uglavnom u svemu tome drži sa strane i ne miješa se previše, a zašto i bi, rezultatski ih još nitko nije ugrozio. Tu i tamo se tek oglase zbog svog bivšeg, a sad trenera Osijeka, koji također voli dolijevati ulje na vatru. Manje-više, tu su svi protiv svih, ako se i sklopi kakvo savezništvo, čini se kako je to zbog trenutnih interesa, sve se to već sutra može promijeniti. Ako te baš zanima, pogledaj malo koju utakmicu ove četvorke. Dvoboj Hajduka i Dinama preporučujem čisto zbog tradicije, ali ako želiš baš pravu sapunicu, šou, tenzije, uvrede, pa i nasilje, pravi izbor su utakmice u trokutu Hajduk – Rijeka – Osijek."

Na kraju, već umoran od ovih mojih priča, kaže mi poznanik: "Iskreno, meni tu više ništa nije jasno. Tko tu koga i koliko mrzi, teško je sve to povezati."

Ja ću mu: "Normalno da ne možeš shvatiti, ne mogu ni ja koji tu živim i sve to pratim." 

FOTO: Goran Kovačić/PIXSELL