Domaće je domaće

Nije to bila predstava za pamćenje na Bosutu, no kad pogledamo izvještaje s nekih drugih stadiona, a tu prvenstveno mislimo na dvoboj Zagreba i sesvetske Croatije, utakmica u Vinkovcima ipak dobiva nešto drugačiji, pozitivniji ton. Usprkos činjenici da se nogometaši Cibalije i Varteksa nisu baš "razletjeli" travnjakom i nabili tempo kojim bi napetim držali malobrojne gledatelje, u konačnosti smo vidjeli tri lijepa pogotka i pobjedu domaće momčadi, što je dovoljan razlog da ne budemo previše strogi u ocjeni ove utakmice.

Drugi razlog za zadovoljstvo lokalnih kibica, u ovom trenutku čak i važniji od ta tri boda, je nastup trojice igrača koji u završnici sezone praktički igraju kvalifikacijske utakmice za ostanak u nebesko-plavom dresu. Ivan Grgić, Vlatko Šimunac i Luka Kujundžija strpljivo su tokom cijelog prvenstva čekali svoju priliku, a sad kad su je, uslijed nestajanja svih briga oko očuvanja prvoligaškog statusa, konačno dobili, pokazuju da za njih svakako ima mjesta u vinkovačkoj svlačionici.

I dok budućnost Šimunca u Cibaliji, barem ona bliža, zapravo i nije upitna - radi se, naime, o igraču koji još uvijek ima pravo nastupa za juniore - Grgić i Kujundžija nalaze se u puno delikatnijoj situaciji. Iako i njih dvojica još uvijek spadaju u kategoriju mladih igrača (Kujundžiji su, naime, 22 godine, dok je Grgić za jednu čak i mlađi), jasno je da u tim godinama ipak više ne možemo govoriti o "vremenu koje tek dolazi". Još kad su trener Stanko Mršić i sportski direktor Dražen Pernar jasno dali do znanja da na ljeto slijedi "kresanje" igračkog kadra, te među imena onih koje očekuje "borba za ostanak" plasirali i ona spomenutog dvojca, postalo je očito da su pred Lukom i Ivanom nemirni dani.

Ipak, već prošlog tjedna u Zadru, gdje su obojica pružila sasvim dobre role, a Grgić sve "začinio" i prvoligaškim prvijencem u nebesko-plavom dresu, akcije su im znatno porasle, da bi dodatno ojačale nedjeljnom predstavom protiv Varteksa. Ovog puta na red za prvi gol u sezoni, ujedno i pobjednički, došao je Kujundžija, koji je svoj nastup oplemenio asistencijom za izjednačujući pogodak, strijelac kojeg je bio već spomenuti Šimunac. Dakle, dvije utakmice, tri gola, a strijelci svih njih igrači koji dosad nisu dobivali previše prilika.

Naravno, ne znači to da su sada Grgić, Kujundžija i Šimunac neki vanserijski igrači, koji su tek hirom trenera gurnuti u drugi plan, no da nisu ništa lošiji od onih koje se smatra nezamjenjivima - to svakako stoji. Ako tome pridodamo činjenicu da su svi oni domaći dečki, ponikli u vinkovačkom klubu, ne vidimo razloga zašto im se ne bi vjerovalo i dalje.