Hajdukov poraz nije iznenadio, ali (očito) neće donijeti nikakve lekcije

Žilinu su preživjeli navijači Hajduka, ali onda je stigao Pafos i novi težak udarac. Čak i poslije tih 2:0 na Poljudu bilo je dosta skeptika, a kako ih i ne bi bilo s obzirom na sve što je Hajduk dosad prikazao u Europi.

I ponovno, kažu, sekunde su dijelile Hajduk do prolaza. Istina, jesu, ali kada se takve stvari konstantno ponavljaju, onda je jasno da nema više slučajnosti. A ne može se reći ni da je poraz protiv Varaždina iznenađenje.

Prošle su tri godine otkad je Hajduk posljednji put slavio u baroknom gradu. Ni to nije slučajnost. Kao što nisu Tobol, Gzira, Dinamo City i takve momčadi.

Pljuska realnosti, dio tko zna koji

Siroti Gonzalo Garcia pokušao je na sve moguće načine unijeti malo pozitive ovih dana. Govorio je poslije Pafosa o tome kako su sekunde dijelile Hajduk od prolaza dalje, kako je onaj Livajin šut u samoj završnici regularnog dijela mogao ući, kako je klub u procesu...

Doslovno, hvatao se za što god je mogao. I naravno da se susreo s raznim neugodnim pitanjima uoči prvog kola SuperSport HNL-a, ali sve je pokušao zamaskirati osmijehom i uz par pomalo sarkastičnih komentara.

No, u svemu tome, rekao je jednu stvar koju hajdukovci uporno odbijaju prihvatiti - 'moramo normalizirati neke stvari ako želimo biti zdrav klub'. Nije se htio uspoređivati s bilo kime, ali je uvijek na tim konferencijama za medije tema Dinamo.

No, kao što je sam Garcia rekao, Dinamo i Hajduk su dvije različite priče jer su situacije potpuno drugačije po pitanju odabira igrača.

Ne želimo se zalijetati, sezona je još uvijek duga, ali na primjeru prošle jasno je da Hajduku usporedbe s Dinamom ništa ne donose. Štoviše, nameću nepotreban pritisak igračima, koji nisu na razini na kojoj navijači misle da moraju biti.

Stoga, ovaj poraz nije iznenađenje. Bacite oko na početne postave i jednih i drugih pa sami zaključite koliko bi igrača Varaždina upalo u prvih 11 Hajduka. Ako mislite da bar tri ili četiri igrača hladno mogu tu biti, onda se možda paralele trebaju povlačiti negdje drugdje, zar ne?

Del Moral, Van Hoorenbeeck...

Što reći o tim nekim novim imenima u redovima Hajduka? Kao potpuno neutralan u ovoj utakmici, boli me pomisao da igrači poput Alberta del Morala i Aleca Van Hoorenbeecka zauzimaju mjesto nekim mladim Hrvatima. Perspektivnijim, talentiranijim i kvalitetnijim Hrvatima.

Uz dužno poštovanje i jednom i drugome, postoji li zapravo navijač Hajduka koji je pomislio da će jedan od njih biti pojačanje? Možda tako bude, imat će vremena i prilike za dokazivanje, ali nisu krenuli najbolje, a ni njihovi (slični) prethodnici nisu se takvima pokazali.

Zar su Del Morali, Van Hoorenbeecki i takvi bolji od nekih kojima će više značiti prilika u dresu Hajduka? Možda gledamo naivnim očima, možda zanemarujemo neke stvari koje dovode do takvih transfera, ali ima li zaista potrebe za njima?

S razlogom piše da će imati vremena i prilike za dokazivanje. Jer takvi, atraktivnih i zanimljivih imena, dobivaju dosta prilika, ne samo u Hajduku, nego hrvatskom nogometu općenito. Ponovno možda gledamo naivnim očima, ne zanemarujemo to da priliku treba zaslužiti, ali dojam je da neki za istu ostanu zakinuti jer nemaju del ili Van u imenu, odnosno jer imaju -ić u prezimenu.

Zamislite što bi bilo da neki mladi Hrvat odigra onako blijedih 45 minuta na sredini terena kao del Moral ili da napravi onakvu grešku kao Van Hoorenbeeck. Ne bi dobili ni upola prilika kao što će ih ovaj dvojac imati.

I ponovno uz njima dužno poštovanje, neka dokažu da smo u krivu. Neka dokažu u ovoj sezoni da ipak ima potrebe za (neprovjerenim) strancima u SHNL-u.

Varaždin se iskupio navijačima

Nepravedno je u svemu ovome što je fokus više na porazu Hajduka, nego na pobjedi Varaždina. Pa, idemo malo pohvaliti i momčad Nikole Šafarića.

U prvom poluvremenu nije bilo pretjerano puno stvari za vidjeti na utakmici, ali činjenica je da je Varaždin bio konkretniji. Zato je Garcia odmah na poluvremenu napravio četiri zamjene, ali nisu urodile plodom.

Čak i na tih 2:1 Hajduk nije stvarao puno prilika. Nije djelovao opasno, Varaždinci su se odlično branili pa je u zraku nešto i nagovještavalo da bi Josip Silić mogao obraniti kazneni udarac u završnici.

Tako je bilo i na kraju je tako poštenije. Varaždin je pokazao više, više je htio tu pobjedu, više je grizao i tražio iskupljenje za poraz u Europi.

Čvrst otraga, ubitačan naprijed, već sve što smo navikli gledati od Varaždina u 'jakim' SHNL utakmicama.

Bezidejan Hajduk

Dolazimo onda i do same predstave Hajduka. Možda je u nekim prethodnim dijelovima članka malo došlo do skretanja teme jer ovdje bismo trebali govoriti o analizi ove utakmice, no takve neke stvari rezultiraju ovako blijedim predstavama.

U redu, Hajduk je prije par dana igrao na Cipru 120 minuta, ali uporno se pričalo da umor ne postoji. Da su pripreme odlično odrađene i da nema problema, a sada odjednom je umor učinio svoje.

Naravno, sve su to izlike, ali i uz takav umor teško je shvatljivo da Hajduk nije imao nijednu ozbiljniju i uigranu akciju u 90 minuta u Varaždinu. Gol je pao na Pukštasov bljesak, a Varaždin je jako dobro kontrolirao susret.

Igrao je i on prije četiri dana, doduše 30 minuta manje, no nije se žalio na umor. Štoviše, Šafarić je rekao da je njegova momčad fizički na odličnoj razini.

Zbog takvog samonametnutog tereta nekog rezultata dođe do toga da se praktički ne stvori prilika Varaždinu pa onda i Livaja ne iskoristi kazneni udarac... Ništa ne ide kako je zamišljeno, ali očito je da to 'vaganje' o tome treba li u potpunosti odriješiti ruke treneru utječe i na cijelu momčad.

Što slijedi?

Varaždin nema taj 'pritisak' Europe, može se potpuno posvetiti SHNL-u, a pokazao je da nije slučajno bio treći prošle sezone. Sigurno će to mjesto napasti i ove, a ima jako dobre šanse, barem po dosad prikazanom.

Hajduk je još uvijek živ u Europi, ali pritisak je sve veći. Navijači gube strpljenje, sada je vrijeme za Žalgiris, između kojega se mora pobijediti Istra 1961 na Poljudu.

Zaista sve možemo očekivati i sigurno će biti zanimljivo.