Ima jedna duga hajdučka cesta

AUTOR: L. M.

Hajduk pokušava u kružnom toku uhvatiti svoj rep. Nakon šokantnog sukoba na relaciji Gojun - Bjelanović, jasno je da je jedina konstanta u Hajduku - nekonstantnost. Nedostatak kontinuiteta. Upravljanja. Struke. Predstava na terenu. Ako hoćete, i navijanja.

Tri predsjednika i tri trenera. To je Hajdukova bilanca zadnjih godinu dana. Uskoro ćemo dodati i dva voditelja omladinskog pogona. Kao grom iz vedra neba odjeknula je vijest da je Krešimir Gojun dobio otkaz na mjesto voditelja Akademije Luka Kaliterna. Uzrok otkaza Gojunu je teška povreda ugovora.

Gojun je u mailu predsjedniku Brbiću optužio sportskog direktora Sašu Bjelanovića da je na sastanku uoči dvoboja Hajduka B i Šibenika tražio da se Šibeniku pomogne u plasmanu u prvu ligu. U prijevodu, da se pusti utakmica. Prema kasnijoj izjavi Marina Brbića, presudio je Mario Brkljača, glavni skaut Hajduka. Brkljača je bio treći čovjek na spomenutom sastanku, i podržao je verziju sportskog direktora koji ga je, uzgred rečeno, doveo u Hajduk.

Bilo bi naivno misliti da je Gojunu sad proradila savjest i odlučio je podijeliti s Brbićem detalje kobnog sastanka. Korijeni problema moraju biti dublji. Struja Akademije, predvođena Gojunom, imala je jak utjecaj na događanja u Hajduku. Imenovanje Siniše Oreščanina dodatno im je očvrsnulo poziciju. Prije godinu dana upravo je ta struja blokirala potpis napadača Cheikha Diabatea, kojeg je pronašao Bjelanović.

Je li tu počelo, ne znamo. Nije ni bitno. Bitno je da je jasno da u Hajduku nešto ne štima. A ne štima već duže vrijeme.

Jučer je udruga Naš Hajduk izašla s priopćenjem usmjerenim protiv predsjednika Brbića. Zamjerka je dogovor s Hrvatskim nogometnim savezom. Nedvojben je maćehinski odnos Hrvatskog nogometnog saveza prema Hajduku. Isto tako, nedvojbeno je da ni Hajduk ni HNS ne bi smjeli koristiti reprezentaciju kao čip u ovom odnosu. Čim je službeni Hajduk pristao spustiti se na tu razinu i pogađati se oko gostovanja izabrane vrste, izgubio je.

Dijalog s figama u džepu neće donijeti ništa, kako Hajduku tako i hrvatskom nogometu. Veći problem je nedostatak ikakve strategije udruge Naš Hajduk po pitanju događanja u klubu.

Selektivno kritiziranje dokaz je da ni u udruzi nisu sigurni što bi trebali raditi već reagiraju, odnosno ne reagiraju, od situacije do situacije. A u Hajduku "situacija" ne manjka.

Jedno je sigurno, na katu je situacija konfuzna. Hijerarhija nije jasno postavljena. Dok se to ne dogodi neće biti ni stabilnosti. Koja je nužan preduvjet funkcioniranja najbitnijeg dijela. Terena. Hajduk je nogometni klub. Hajduk je velik klub. Hajduk je lani bio četvrti. Sezona je bila neuspješna. Početak priprema dočekan je u optimističnom tonu.

Siniša Oreščanin stabilizirao je događanja na terenu. Pokazao viziju igre koja se svidjela navijačima. Na proljeće je Hajduk izgledao dobro i očekivao se iskorak u novoj sezoni. Sada je pitanje što će uopće biti s Oreščaninom. Oreščanin je tražio pojačanja od Bjelanovića. Oreščanin je Gojunov čovjek. Pripreme su počele prije 20 dana, a nema ni pojačanja ni Gojuna.

Ne treba biti genijalac da se zaključi da Six nije sretan. A nesretan čovjek ne radi svoj posao najbolje. Mijo Caktaš je najbolji primjer za to.

Na Poljudu je opća mobilizacija. Svjesni su da je klub u delikatnoj situaciji. Sezona je sve bliže, momčad nije definirana, a međuljudski odnosi narušeni. Sanacija štete radi se punom parom. Nogomet je ponovno u drugom planu. Prečesto je u Hajduku nogomet u drugom planu. A tada pati rezultat.

Ima jednu duga cesta pjevaju navijači Hajduka. A ona godinama ide u krug. I sve su naznake još jedne sezone kružnog toka poljudske autoškole. A navijači će se i dalje nadati da će odgovorni za rezultat najdražeg im kluba napokon položiti ispit i donijeti im malo zaslužene radosti. 

FOTO: Miranda Cikotić/PIXSELL