Izostanci prevelik hendikep

Uspješnoj seriji bijelo-plavih pod vodstvom Tomislava Steinbrücknera došao je kraj. Malo je tko očekivao da će Osječani nakon pet susreta bez poraza biti zaustavljeni upravo u Gradskom vrtu i to od momčadi Zagreba, koja je do nedjejnog susreta posljednju pobjedu u Osijeku upisala još prije šest godina.

Izostanak standardnog stoperskog para Pranjić - Smoje te glavnog osječkog kreatora Josipa Kneževića u konačnici se pokazao prevelikim hendikepom za osječku momčad. Iako Tomislav Višević i Domagoj Vida nisu izgledali loše na stoperskim pozicijima, činjenica kako je Zagreb iz dvije opasnije prigode došao do dva pogotka dosta govori. Boljem snalaženju Viševića i Vide zasigurno nije pridonio ni vratar Marin Skender, čije je pogrešno ispucavanje u aut kumovalo vodećem pogotku Zagreba.

Ako je nedostatak standarnog stoperskog para bio vidljiv u obrambenom dijelu, onda je na napadačku igru Osijeka još više utjecao izostanak Josipa Kneževića. Neigranje najboljeg osječkog asistenta najviše je bilo vidljivo u prekidima, posebice u drugom poluvremenu kada su Osječani bili apsoludno dominantna momčadi te izveli niz kornera, ali niti u jednoj situaciji nisu uspjeli stvoriti čistu prigodu pred golom gostiju.

Iako je Aleksandar Šolić odigrao daleko ispod svojih mogućnosti, nakon svega viđenog ostao je dojam da Steinbrückner ipak nije trebao vaditi iz igre jedinog kreativca u osječkoj momčadi, budući da je ulaskom Vedrana Nikšića Osijek zaigrao s tri napadača, koja su nerijetko djelovala odsječeno od ostatka momčadi.

Upravo je igra mladog osječkog napadača najpozitivnija stvar koja se domaćinima dogodila u susretu protiv Zagreba. Iako je igrao na poziciji desnog krila, Nikšić je pokazao dijelić iz svog bogatog nogometnog repertoara, potvrdivši kako je u potpunosti spreman za igru. Stoga ne treba čuditi ukoliko Vedran na nedjeljnom gostovanju u Poljudu nađe svoje mjesto u početnom sastavu, tim više što se osječki napadači u posljednja dva susreta nisu iskazali.