Jurčić u krizi, Reja u oblacima

Rezultatski poraz na Poljudu nije uzdrmao Dinamove šampionske ambicije, jer subotnji protivnik Modrih svoje je šanse već prokockao u dvobojima s lošijim momčadima. Međutim, uzdrmana je stolica Krunoslava Jurčića čija je momčad tijekom reprezentativne pauze zaboravila igrati nogomet...

O Dinamovim amplitudama dosta je već napisano, no u Maksimirskoj 128 sada vjerojatno žale za tim vremenima. Naime, Dinamo je postao itekako kontantan, no ta razina je vrlo niska. Nakon najbolje utakmice u sezoni, one u Temišvaru, dinamovci su nanizali poraz od Zagreba, od Ajaxa, remi s Cibalijom i poraz od Hajduka, uz tri postignuta i šest primljenih pogodaka, te jedan promašaj za youtube anale.

Dinamov očajan niz nije se slučajno poklopio s padom forme Pedra Moralesa koji ne sliči na igrača koji je u rujnu dominirao ligom. Kada tome pridodate očajnu formu svih napadača, na vidjelo izlaze sve lošije strane Dinama - spor protok lopte, izostanak bilo kakve prijetnje preko bokova (rezultat sporosti "krila" Moralesa i Sammira i loše forme bočnih Ettoa i Cufrea), limitiranost zadnjih veznih, Badelja (defanzivno) i Vrdoljaka (ofenzivno)...

Dosadašnje Jurčićeve krize uglavnom su bile više plod novinarskog senzacionalizma, ali sada je po prvi puta njegova pozicija zaista upitna. Od Jurčića se u Europi ne očekuje (puno) više od prikazanog, no niz od tri utakmice bez pobjede u HNL-u očajan je rezultat za toliko skupu momčad. Jurčić mora biti sposoban izvući maksimum iz ekipe, jednostavno je previše puta ove sezone tema bio - pristup. Ako Jurčić, kojem je fajterski duh na papiru jedan od glavnih aduta u CV-u, ne može Modre natjerati da svaku utakmicu igraju 100%, onda je jasno da će se Mamić (onaj koji odlučuje) zapitati - može li to netko drugi.

Stoga se utakmica s Ajaxom nameće kao lagani imperativ za Jurčića (možda i ne tako lagani), jer još jedan bezvoljni i bezidejni nastup Dinama sigurno bi izazvao potrese u lako zapaljivom Maksimiru. Bi li ga Jurčić mogao preživjeti s obzirom na dobar sveukupni dosadašnji učinak? Kruno se sigurno nada da do te situacije neće ni doći, no do četvrtka će morati itekako podignuti formu svoje momčadi ako želi povoljan rezultat protiv sve raspoloženijih "kopljanika"... Reja u oblacima

Pobjeda protiv Dinama Hajduku nije donijela značajan rezultatski skok, a hoće li psihološki - pokazat će naredne utakmice do kraja polusezone. Ono dobro što je Hajduk izvukao iz derbija (osim još jednog dokaza da koliko god Dinmo bio bodovno daleko, u Poljudu uvijek može pasti) je još malo kredita treneru Edoardu Reji, koji si je osigurao nekoliko dana "života u oblacima" nakon velike pobjede. Talijan je po općem dojmu nadmudrio svog mlađeg hrvatskog kolegu na suprotnoj strani...

Pobjeda protiv Dinama/Hajduka uvijek je slatka, bez obzira koliko bodova bilo među najvećim hrvatskim sportskim rivalima. Hajdukovi nogometaši su u derbiju pokazali da ipak ima krvi u njihovim glavama i želje u srcima, onoga što su im igrači minulih tjedana najviše zamjerali. Hajduk je pobijedio jer je više želio pobijediti, a Dinamovi igrači kao da su u podsvijesti cijelo vrijeme imali podatak da ih od Splićana i dalje dijeli dvoznamenkasta razlika.

Više od tri boda, trijumf je Hajdukovoj organizaciji trebao kako bi vratili malo samopouzdanja i koliko-toliko korektno doveli do kraja ovu tešku jesensku sezonu. Raspored im ide na ruku, no sve je to teorija, jer je Hajduku ove jeseni bilo svejedno gdje i s kim igra - bodove su svejedno prosipali. Ovi bodovi učvrstit će Edoarda Reju na klupi i dati mu još malo vremena da pokuša "bili brod" dovesti do zimske pauze nešto uspješnije nego posada brod Marko Polo u luku. Šteta bi bila potrošiti tog talijanskog stratega na brzinu.

Međutim, Reja će morati svoje igrače naučiti neke stvari. Najvažnija od njih je - kako igrati protiv bunkera? Dinamo je na Poljudu izgubio jer je došao igrati, ali preostalih 14 HNL-protivnika neće se libiti postaviti autobus ispred svojih vrata. U nogometu cilj opravdava sredstvo, bodovi su bodovi, a Hajdukovci već narednog vikenda u Čakovcu imaju priliku pokazati jesu li išta naučili od Talijanovih predavanja na temu "cattenaccija".

Tamo neće biti Borisa Pandže, koji je još jednom pokazao koliko je opasan za Hajdukove ambicije u zahtjevnijim utakmicama. Sudac Batinić bio je loš, ali koliko god raspredali o njegovu kriteriju i brojnim greškama, onakva dva prekršaja kakva je napravio u manje od 60 sekundi (da, postojala su oba) još su jednom pokazala da Pandža nije stoper Hajdukove europske budućnosti. Za razliku od njega, Mario Maloča je sve sigurniji i stabilniji, rijetko griješi, ne komplicira, izgleda sve bolje. Nastavi li ovako napredovati, vrlo brzo će se priključiti Lovrenu u kandididaturi za popunu sve praznijih stoperskih pozicija u reprezentaciji Slavena Bilića.