Koji je plan Ante Čačića?

Jedno od glavnih pitanja u drugom dijelu sezone SuperSport HNL-a je što se događa u Dinamu. Nije problem samo na katu koji je i kreirao dobar dio kaosa u kojem se momčad nalazi, problem je i u svlačionici, a kada se sve zbroji, Dinamo ima sve više problema i uopće nije teško zamisliti scenarij u kojem Hajduk na krilima loših nastupa Dinama i euforije tipične za dalmatinsko područje, radi preokret i odnosi naslov prvaka.

Igraj na Šibenik - Dinamo na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Dinamo još uvijek ima prednost na ljestvici i svaki njegov loš rezultat podrazumijeva pobjedu Hajduka kako bi se razlika smanjivala. Međutim kompletna atmosfera oko Dinama i u klubu je takva da baš i nema previše razloga za optimizam kod navijača Modrih.

Igre prijestolja koje još uvijek traju definitivno su dovele do toga da momčad nema potpuni fokus na travnjak i koliko god igrači bili profesionalci i morali se moći odvojiti mislima od onog što se događa u borbi za vlast, nije to baš tako jednostavno, nisu roboti da se mogu isključiti.

U cijeloj toj priči nikog od aktera nije bilo briga za momčad, gledalo se samo sebe i svoje interese i na dnevnoj bazi se tlačilo javnost, a samim time i momčad iznošenjem prljavog rublja i prijetnjama da će "biti još gore". U svoj toj zbrci najveći pobjednik bio je Ante Čačić koji je uz trenersku poziciju dobio i onu sportskog direktora.

I što novi sportski direktor napravi? Riješi problem širine kadra, onog što je Dinamu puno značilo i igralo jako važnu ulogu u svim uspjesima ovih sezona. Riješio je to tako da širine više nema, autobus igrača poslan je na posudbe ili je pušten u druge klubove pa je tako u Velikoj Gorici na klupi imao juniore i jednog kadeta.

Četiri-pet juniora na klupi je konstanta u Dinamu u drugom dijelu sezone, iako oni uopće ne igraju već su tu da popune broj. Čačić im jednostavno ne vjeruje i ne usudi se poslati ih na travnjak. Prednost dobivaju čak i oni igrači koji su potpuno van forme i od njih nije bilo baš nikakve koristi u drugom dijelu sezone.

Sada se pojavio novi problem i to s talentiranim Gabrielom Rukavinom za kojeg se svi slažu kako je ogroman potencijal, Oršić je govorio o njemu kao svom nasljedniku, ali taj Rukavina za Čačića jednostavno ne postoji.

U redu, ako se smatra da ne može pomoći i da još nije vrijeme za konkretniju minutažu, zbog čega Rukavina nije pušten na posudbu do kraja sezone negdje gdje bi igrao i razvijao se? Tomislav Rukavina je nezadovoljan, Gabriel je nesretan i traži se izlaz iz Dinama i to ne na posudbu. Taj vlak je prošao. A ono "bit će i gore", tu je, stiglo je.

Zar se očekivao drugačiji rasplet? Zar je itko očekivao da će najveći klupski talent u svojoj generaciji i projekt za budućnost još jednu sezonu sjediti na klupi i čekati što će se dogoditi? Koliko još? Sezonu, dvije, do smjene trenera ili sportskog direktora ili multipraktika koji ima sve u svojim rukama? Ovako se radi ogromna šteta ne samo Rukavini koji je izgubio cijelu jednu godinu, nego i klubu, i financijski i igrački.

2024. godine završavaju ugovori dijelu igrača, uključujući Livakovića, Petkovića, Ristovskog, a nedavno je u javnost procurila informacija da oni trenutno nisu zainteresirani za produženje suradnje. Može li ih tko kriviti? I prema informacijama koje imamo, nisu jedini koji bi rado promijenili sredinu. Puno toga ne štima i ne izgleda dobro te u konačnici nimalo ne čude ovakve prezentacije na travnjaku.

Čačić je uveo Dinamo u Ligu prvaka, svladao Chelsea, prošle sezone izvukao titulu i dobro odradio prvi dio ove sezone, ali je to u velikoj mjeri kompromitirano i prijeti da se pošteno uruši. Zimski prijelazni rok je odrađen jako loše, ovaj put Dinamo je bio samoposluga iz koje su se birali igrači, a nije došao nitko osim Maura Perkovića koji usput rečeno sjedi na klupi i promatra što se događa.

Na travnjaku Dinamo ne izgleda dobro, jedinu poštenu utakmicu odigrao je protiv Hajduka na Maksimiru, ostalo je bilo za zaborav. Porazi u Šibeniku i Puli, remi u Velikoj Gorici i svaki put je nešto drugo bilo razlog koji je omeo Čačićevu momčad na putu do pobjede. Nikada jednostavno loša postavka i loša igra.

I sada slijedi opet Šibenik, loš travnjak, problemi za Dinamo... Ispadanje i iz Kupa imalo bi katastrofalne posljedice. Ionako uzdrmana momčad dobila bi još jedan zvučan šamar, a svaki posrtaj Dinama, daje još malo krila Hajduku koji, ne treba zaboraviti, u četvrtom krugu prvenstva dočekuje Dinamo na Poljudu. Ako se u Velikoj Gorici s pravom nadaju da mogu dostići i prestići Šibenik, na iste nade imaju pravo i u Splitu.

Nije teško zamisliti apokaliptični scenarij u kojem Dinamo ostaje bez oba trofeja, nositelji igre napuštaju klub, odlaze i najtalentiraniji juniori i što onda? Totalni restart? Kada bi se to dogodilo, netko bi morao opako odgovarati. Već sada je previše upitnika i negative, a trener/sportski direktor trebao bi ponuditi odgovore na puno pitanja. Možda nisam trener kao gospodin Čačić, ali puno toga nije logično i jednostavno je teško shvatljivo. 

FOTO: Hina/ Dario GRZELJ