Konačno dočekali Bagarića

Nije tekuća sezona počela obećavajuće za nebesko-plave iz Vinkovaca. Već je ljetni prijelazni rok, kada je Cibalia ostala bez nekoliko ključnih igrača, nagovijestio grčevitu borbu za svaki bod, a "strahovi" su dodatno podgrijani vrlo skromnim i promjenjivim prezentacijama kroz uvodna četiri kola. Ostvarena je, naime, u tom razdoblju tek jedna pobjeda (na jedvite jade protiv Šibenika), zatim teško "probavljivih" 0:0 protiv Slaven Belupa, te dva "glatka" poraza na gostovanjima u Gradskom vrtu i Maksimiru.

I onda se dogodio dvoboj s Interom, kojeg iz sadašnje perspektive možemo okarakterizirati kao prekretnicu dosadašnjeg dijela sezone. Imala je Bračunova "družina" dva gola prednosti i pobjedu na "dlanu" u Vinkovcima, no uslijedilo je furioznih pola sata domaće momčadi i konačnih 4:3, za drugu prvenstvenu pobjedu. Na krilima tog preokreta tjedan dana poslije "uhvaćen" je i prvi bod u gostima (1:1 protiv Croatije iz Sesveta), a kao "šlag na tortu" stigao je trijumf protiv Rijeke, na kišom natopljenom i od sudionika 43. Vinkovačkih jeseni djelomično uništenom terenu stadiona uz Bosut.

Nema sumnje, bila je to najbolja ovosezonska utakmica momčadi Srećka Lušića. Nije bilo gotovo ni malo "praznog hoda", svih 90 minuta držali su Vinkovčani vrlo visoku razinu trke i borbenosti, koju su "začinili" maštovitom i raznovrsnom igrom u napadu, gotovo netipičnom za nebesko-plave kakve inače imamo prilike gledati. Prepoznali su to i malobrojni gledatelji, čije su ovacije na kraju kišnog vinkovačkog dvoboja najbolje "ocijenile" odrađeni posao Lušićevih igrača.

Iako u redovima domaće momčadi nije bilo slabe karike, jednog igrača moramo posebno izdvojiti. Davor Bagarić konačno je odigrao utakmicu kakvu se od kapetana (trenutnog, doduše, budući da je onaj "pravi", Boris Leutar, ozlijeđen) očekuje. Nakon što je nekoliko posljednjih kola bio poprilično suzdržan, Bagi je u nedjelju ponovno podsjetio na svoje najbolje dane. Bio je rastrčan, raspoložen za igru i, što je za domaće navijače najvažnije, konstantno opasan za riječka vrata. Iako se nije upisao u listu strijelaca, odigrao je ključnu ulogu kod drugog i trećeg kola, te je potpuno zasluženo ponio epitet igrača utakmice.

Osim Bagarića, odličnu utakmicu odigrao je i Tomislav Pavličić, koji se sve više nameće kao jedan od ključnih igrača Vinkovčana, iako se u Cibaliju vratio nakon trećeligaških epizoda u Graničaru i Suhopolju. Njegova priča sve više podsjeća na onu prošlosezonsku Željka Malčića, čije su igre u nebesko-plavom dresu nakon dolaska iz lokalnog petoligaša zainteresirale cjelokupnu hrvatsku sportsku javnost. Upravo je trojac Bagarić - Pavličić - Malčić glavni "forte" Vinkovčana u napadačkom dijelu igre, i poluga koja bi i u sljedećim kolima trebala preuzeti najveći dio tereta na svoja "leđa", baš kao što su to učinili protiv gostiju s Kvarnera.

Naravno, ne bi bilo dobro da se Srećko Lušić i njegovi igrači "uspavaju" nakon ove pobjede i zaborave kako su do nje došli. Samo maksimalnim zalaganjem i doprinosom cijele momčadi Cibalia se može nadati uspjesima i u narednim susretima, iako nekad ni to neće biti dovoljno da se teren napusti neporažen. Izostane li takav pristup, nebesko-plavi će teško dolaziti do bodova i protiv, barem na "papiru", slabijih momčadi. Jedna od takvih upravo je i ona zadarska, koja će pohoditi Vinkovce u sljedećem kolu...