Korak bliže tituli

Od početka utakmice gosti su krenuli s ciljem da što prije zatresu domaću mrežu. Tako je u drugoj minuti Slepička ostavio loptu za Badelja, ali njegov udarac s ruba kaznenog prostora nije bio pretežak za domaćeg čuvara mreže Gorana Blaževića. Puno bolju priliku propustio je realizirati Ivan Tomečak dvije minute poslije. Udarac Sammira Blažević je obranio, na drugoj stativu sam je bio Tomečak, ali nije uspio pogoditi nebranjenu mrežu.

Vezni red gostiju dobivao je bitku na sredini terena, što je rezultiralo i brzim akcijama i prilikama pred domaćim golom. U desetoj minuti Mario Mandžukić je prošao nekoliko suparničkih igrača, dodao Slepički, ali ni češki internacionalac nije precizan. I u 17. minuti prijete gosti preko Badelja, ali mreža se još uvijek ne trese.

U igri Šibenčana vidljiv je bio izostanak glavnog kreatora igre Dražena Govića. Napadački dvojac Rodić – Zec bio je u potpunosti odsječen, pravih lopti nije imao. Domaćin prvi put prema golu Butine pucaju u 17. minuti: pokušao je Zec iz okreta, ali preslabo je to bilo da bi se savladao Butina. Osam minuta kasnije dobra akcija domaćih: Ademi je ubacio s desne strane, ali ispred Rodića loptu je pokupio Dinamov vratar.

U 32. minuti zatresla se domaća mreža: terensku dominaciju i bolju igru gosti iz Zagreba su uspjeli materijalizirati: Blažević je odlično obranio udarac Slepičke, ali obrana domaćih je zaspala, do lopte je stigao Mandžukić i lako je poslao u nebranjenu mrežu. I šest minuta kasnije zatresla se domaća mreža, ali sudac je pokazao da je riječ o zaleđu pa pogodak nije priznat.

Do kraja poluvremena tek jedna prilika, bolje reći pokušaj domaćih. Zec je dodao Rodiću, ali u posljednji tren reagirao je Robert Kovač koji se tom prilikom, čini se i ozlijedio, pa je u idućoj minuti umjesto njega u igru ušao Etto. Dinamo je bio bolja momčad u prvih 45 minuta i zasluženo je vodio, no, svakako valja spomenuti suca Gereka. Nije imao kardinalnih propusta na štetu jednih ili drugih, ali nejednak kriterij i kod prekršaja i kod dodjele kartona izazivao je salve zvižduka s tribina. Dinamo je kvalitetnija momčad i takva pomoć nije mu potrebna.

Niti u drugom poluvremenu ništa se značajnije na terenu nije promijenilo. Dinamo je i dalje imao terensku inicijativu i puno bolje prilike. Već u 47. minuti Slepička je ubacio s boka, ali je Tomečak napravio prekršaj nad domaćim vratarem. Ali pet minuta kasnije Tomečak se upisao u listu strijelaca. Asistent je ovog puta bio Sammir, a mladi dinamovac precizno je naciljao s desetak metara za povećanje prednosti na 2:0.

Unatoč vodstvu Narančasti iz Zagreba nisu posustajali. I dalje su redali prilike, dok Šibenčani, bez Govića, nisu mogli napraviti gotovo ništa u napadu. Lovren je pokušao glavom, a nakon toga Slepička je propustio realizirati i još jednu stopostotnu priliku. Izaša je jedan na jedan s domaćim vratarem, ali je pucao pored gola.

Šibenčane je početkom nastavka snašla i još jedna nevolja: ozlijedio je kapetan Boris Raič, pa se tako dodatno produžila ionako podugačka lista ozlijeđenih na Šubićevcu. U igru je ušao Karadža. U 63. minuti Modri prvi put prijete u nastavku – Alispahić pokušava izdaleka, ali lopta odlazi preko gola.

Dinamo je mogao i do trećeg pogotka. Pričuva Chago dobro je pucao u 75. minuti, ali njegovu udarcu i povećanju gostujućeg vodstva ispriječio se okvir gola. Do kraja utakmice gosti su stvorili još jednu dobru priliku kad je Tomečak dodao Mandžukiću, ali uklizao je domaći stoper Bonacin i u posljednji trenutak spriječio najgore za svoju momčad.

Posljednji zvižduk lošeg suca Gereka Dinamovci su dočekali uzdignutih ruku. Pohrlili su prema svojim navijačima s kojima su proslavili novu pobjedu, a vjerojatno i osvajanje naslova prvaka Hrvatske.