Kovačić: 'Hvala Dinamu što je vjerovao u mene, tjerao me da postanem bolji'

Od početka karijere Mateo Kovačić bio je smatran za velikog talenta, igrača koji odskače u svojoj generaciji, a isticao se još u vrtićkoj dobi.

"Moji počeci bili su vrlo veseli i razigrani. Od malih nogu jedini cilj mi je bio igrati nogomet. Kad sam imao četiri-pet godina, mama me odvela na prvi trening i tada su joj svi govorili da sam još premlad i da ne bih trebao još igrati, ali na kraju su me pustili jer smo bili vrlo uporni. Bio sam jako mlad, ali sam s pet ili šest godina shvatio da sam brz i da imam nešto što druga djeca nemaju. Uvijek sam u vrtiću igrao jedan protiv tri i bio sam dosta dobar. Zatim, kako su godine prolazile, shvatio sam da imam talenta, ali moj otac je uvijek govorio da je bez rada talent ništa. Stoga sam naporno radio svaki dan da bih bio tu gdje sam sada. Igrao sam s dečkima koji su bili dvije-tri godine stariji od mene. Jednostavno se sve vrtilo oko nogometa i oko moje obitelji koja mi je bila najveća podrška", napisao je Kovačić za službenu stranicu Chelseaja.

Kao vrlo mlad igrač stigao je iz LASK-a u Dinamo, a tu mu se dogodila i prva teška ozljeda.

"Sjećam se kad sam iz LASK-a prešao u zagrebački Dinamo. Bio sam jako mlad, imao sam samo 12 godina. Počeo sam igrati za Dinamo i zahvaljujući nogometu stekao mnogo prijatelja. Kada sam imao 14 godina, slomio sam nogu i sigurno je moja obitelj zbog toga jako patila. Tata je napustio posao u Austriji gdje smo dobro živjeli i preselio u Hrvatsku. Bio je to i rizik, ali on je vjerovao da mogu postići velike stvari u Dinamu i na kraju je bio u pravu. Tata mi je uvijek bio najveća podrška, kao i cijela moja obitelj. Mnogo su se žrtvovali za mene i ja sam im se pokušao odužiti na drugi način, dati sve od sebe, biti im dobar sin i uvijek imati odličan odnos sa svojom obitelji. Nikad mi ništa nije nedostajalo."

U Dinamu se prvi put susreo i s Lukom Modrićem s kojim će kasnije razviti veliko prijateljstvo.

"Gledam Lukine utakmice od svoje desete godine. Dva puta sam ga imao priliku upoznati. Prvi put sam imao devet ili deset godina, a drugi put sam imao oko 14 godina kada je Tottenham Hotspur potpisao s njim. Tada su rekli da bi bilo lijepo da se slikamo s njim jer će mi jednog dana biti suigrač i to se i obistinilo. Zaista se divno slažemo i tako će biti kroz cijeli život. Drago mi je da sam upoznao tako fenomenalnu osobu. Ne samo po pitanju igračkih kvaliteta, to svi znamo, nego kao osoba je sjajan, jako je miran i jako ga cijenim. On je uvijek prizeman, nikad umišljen, primjer je svima nama mlađim igračima i njegova karijera nam treba biti primjer."

Kovačić nije propustio priliku zahvaliti se i Dinamu koji je vjerovao u njega.

"Nakon što sam slomio nogu, vratio sam se vrlo jak, a sa 16 godina sam otišao u prvu momčad. To je bio moj prvi korak u profesionalnom nogometu. Moj seniorski debi za zagrebački Dinamo bio je zaista poseban, zabio sam u toj utakmici, bio je to dan za pamćenje. Moj otac je bio najsretnija osoba jer je jako patio kada sam bio ozlijeđen, a taj gol je bio za njega. Mislim da je sada najponosniji tata na svijetu. Oduvijek sam volio nogomet i volio sam ga igrati. Vjerovao sam u sebe. Htio bih se zahvaliti i Dinamu, dali su mi priliku. Nije bilo lako nositi se s dečkom od 16 godina jer nisam bio ni taktički ni psihički spreman za tu razinu, a oni su mi opraštali loše stvari i tjerali me da postanem bolji. Što se mene tiče, učinio sam sve što sam mogao. Vjerojatno tada nisam bio 100 posto spreman, ali Dinamo je vjerovao u mene i to se na kraju isplatilo i meni i njima."