Kreilach za bijeg Rijeke prema sredini

Dragan Skočić ipak je napravio jednu zamjenu u odnosu na postavu koja je nastupila protiv Hajduka, Čaval je na mjestu lijevog beka zamijenio Tadejevića dok je malo iznenađenje predstavljala činjenica da Fenan Salčinović nije osvanuo ni na klupi. Stari iskusni trenerski brk Ilije Lončarevića među pričuvama je ostavio riječkog krvnika iz jesenske polusezone - Arbera Abilaliaja.

Po količini volje, želje, trke i dobrih poteza u prvih 20 minuta, prosječan bi gledatelj mogao zaključiti kako je riječ o nekakvom prijateljskom susretu lokalnih kvartovskih momčadi, a ne o utakmici koji za Rijeku i Inter nosi ključne bodove. Gosti iz Zaprešića branili su se s deset igrača iza lopte dok su u napadu tražili isturenog Budimira koji je mogao nekoliko puta i bolje reagirati u nekim situacijama. Riječani su za to vrijeme "davili" loptu, pet-šest uspješno povezanih dodavanja izmamili bi pljesak publike.

Na Kantridi je vladala grobna tišina koja se lijepo uklopila u sveopće tmurno raspoloženje oko domaćeg kluba, malobrojna Armada nije se oglašavala. Istini za volju, prvih 28 minuta njihovi ljubimci im nisu dali ni povoda, a tada je Močinić nakon sjajnog proigravanja Sivonjića izbio sam pred gostujućeg vratara, no s igračem na leđima pucao je preko gola. Šansa za poželjeti...

Nakon novih deset minuta praznog trka, Santini si je u 37. skoro sam gurnuo loptu u vlastitu mrežu. Kreilach je iz očaja opalio s ruba šesnaesterca, gostujući vratar već je imao loptu u ruci, no ona mu je nekako izmigoljila i došetala se do vratnice. Bio bi to jedan od bizarnijih autogolova, no Riječani bi mu se veselili kao mala djeca slatkišima.

Na odmor se otišlo s 0:0, a Bijeli su nastavili s nogometnim mukama. Igra domaćih natjerala je na "kopanje" po statistici - krajem studenog postigli su posljednji pogodak na Kantridi (Kreilach iz penala), a 29. listopada datum je zadnjeg gola iz igre (Salčinović protiv Osijeka). Momci u žutim dresovima povremeno su prijetili Lisjaku, ali nedostajala je mirnija, preciznija, a ponekad i brža egzekucija.

U nastavak se ušlo nešto angažiranije, dokazali su to pokušaji Šćrbeca s jedne te Čuline i Švrljuge s druge strane. Stepčić je zamijenio Palibrka u domaćoj momčadi, no nije se mnogo toga promijenilo u odnosu na prvih 45 minuta. A potom, nakon sat vremena, erupcija oduševljenja na Kantridi. Živulić je nisko ubacio, lopta je išla gotovo po korner liniji, a jedan od stopera je u duetu sa vratarom Santinijem srušio Sivonjića koji je bio u bezizlaznoj situaciji.

Damir Kreilach namjestio je loptu na bijelu točku te mirno zatresao mrežu za vodstvo Rijeke i domaći pogodak nakon točno 120 dana suše. Skočić je nakon pogotka u igru poslao Mancea i Dedića dok je Lončarević izvadio aduta u vidu Abilaliaja. Oko 1500 gledatelja zaplovilo je tada na valu optimizma koji je pokrenuo mladi Močinić svojom beskompromisnom borbom, požrtvovnošću, ali i kvalitetom u veznom redu.

Domaći su relativno mirno sačuvali važna tri boda u borbi za prvoligaški status, Inter nije stvorio gotovo ništa opipljivo u posljednjih 15-ak minuta te ih čeka grčevita borba u nastavku prvenstva. Rijeka je, baš kao i pred četiri mjeseca protiv Osijeka, minimalno pobijedila golom Kreilacha iz kaznenog udarca. Pogodak iz igre i dalje je enigma, no u ovom trenutku zaista nema smisla tražiti dlaku u jajetu budući da ova tri boda Rijeci "život" znače.