Moglo je bolje, ali i gore

Uoči ove sezone svi su u NK Zadru bili svjesni da ih čeka u najmanju ruku vrlo stresna sezona. Nakon prvih pet kola ta očekivanja dobila su i čvrsto uporište u dosadašnjim nastupima. Četiri prikupljena boda, isto toliko postignutih pogodaka, te dvostruko više primljenih, mnoge neće i ne bi trebalo zadovoljiti. No, kako svaku situaciju možemo sagledati i s druge strane, tako se i ovdje možemo staviti u kožu nekog optimističnog promatrača i donijeti neki drugačiji zaključak. On bi prije svega bio argumentiran ne baš lakim uvodnim Zadrovim rasporedom. Uzevši u obzir da su iza Zebićeve družine tri gostovanja, od čega jedno na Poljudu, te dva vrlo neugodna na sjeveru Hrvatske kod Slavena, opravdanog kandidata za jedno od mjesta koje vode u Europu, i Varaždina koji je je dobio neki novi zamah povratkom Vugrinca, četiri boda zvuče manje loše nego na prvi pogled. Dodavši ovoj analizi podatak da su i dvije domaće utakmice odigrane protiv protivnika koji su lani ostvarili plasman u vrhu ljestvice to izgleda još malo ljepše. Ipak, svi igrači i stručni stožer Zadra jednostavno se ne smiju stavljati u kožu ovog optimista, već se trebaju pozabaviti svim problemima koji su se pojavili u uvodnim kolima i svaku iduću utakmicu odigrati kao da je odlučujuća za ostanak.

Problemi koji su spomenuti uglavnom se odnose na oskudan igrači kadar, odnosno na nedovoljan broj adekvatnih zamjena koji mogu odraditi rolu nekog od prvotimaca. U prvom dijelu sezone bilo je dosta potrebe upravo za dužom klupom jer se Zebić nerijetko susretao s izostancima nekih igrača. Posebno je problema bilo u zadnjoj liniji gdje su neke utakmice preskakali Con i Skočibušić (koji je i dalje udaljen s travnjaka), a mladi Glumac je dugo bio zauzet s reprezentativnim obavezama. Uz njih pojavljivali su se i problemi s viroznim Terkešom, ozlijeđenim Ćurjurićem, koji i bez tih problema prolazi kroz malu igračku krizu i ne iskorištava u potpunosti svoj talent. Bilo je tu još izostanaka i zbog kartona, ali na to bi svaki profesionalni klub ionako trebao biti spreman.

Igra u gostima

Ovaj naslov označava još jedan zadarski ovosezonski problem. Zapravo, problem je to koji traje već dulje vrijeme. Riječ je o već poznatoj razlici u pristupu i igri Zadrana na domaćem i gostujućem terenu. Dok su u svojim Stanovima nerijetko goropadni u nastupima na terenu, ali i izjavama prije utakmice, u gostima se susrećemo sa sasvim drugačijom situacijom. Kao da se neki strah uvuče u sve igrače i prije polaska na put, pa su i izjave pred gostovanja odmjerenije i obično se naglašava da bi svi bili zadovoljni bodom. Nekad je taj bod zaista realno gledajući i uspjeh, ali kad se u igri zapravo ne vidi ni vjera, a ni pokušaj igrača da učine nešto više, onda to postaje problem.

Kad je već spomenuta sama igra na travnjaku, onda je red da se i na nju malo više osvrnemo. Daleko najbolja igra bila je prikazana u jedinoj ovosezonskoj pobjedi, onoj nad ekipom Karlovca. Osim dva postignuta pogotka Zadar je tada stvorio još nekoliko šansi i kontrolirao utakmicu. Druga domaća utakmica s Cibalijom donijela je nešto tvrđu utakmicu u kojoj Zadrani nisu uspjeli nametnuti svoju igru i stvoriti dovoljan broj prilika. Onaj mali broj pokušaja ipak nije bio dovoljno dobar. Naravno, treba uzeti u obzir da u tim utakmicama ni Zadrovi protivnici nisu imali velik broj prigoda, tek je Cibalija nešto opasnije zaprijetila. Na gostovanjima je viđena već spomenuta plašljivost. U Splitu nisu uspjeli iskoristiti nenadano vodstvo, dok su u Koprivnici pali nakon dugog odolijevanja napadima Slavena. Susret u Varaždinu izgubili su ponajviše zbog lošijeg prvog dijela utakmice, kad su upali u rezultatski zaostatak koji nisu uspjeli nadoknaditi dobrom igrom i pokušajima pred kraj utakmice.

Uglavnom, uzevši sve u obzir, jasno je da Zadru nedostaje još nekoliko igrača s kojima bi dobili potrebnu širinu. S druge strane, isto tako je jasno da nedostaje i novca koji bi se mogao izdvojiti za pojačanja, a u ovom trenutku većina kvalitetnih igrača bez odštete je već pronašla klub. Dakle, jedini mogući put je pružanje prilike mladim igračima u postojećem kadru i podizanje vjere u vlastite mogućnosti svima koji stanuju u zadarskoj svlačionici. Potencijala i talenta zasigurno imaju, samo je pitanje u kolikoj mjeri će ga iskoristiti.