Momčad koju se isplati čekati

Dvije su tradicije Pjesnici srušili od starta ovogodišnjeg HNL-a. Na Kantridi su slavili nakon dugih sedam godina, protiv Hajduka su upisali svoju najveću pobjedu u Maksimiru od kako je domaćeg prvenstva, no onu neugodnu iz Koprivnice ipak nisu uspijeli. Mogli su "bijeli" do bod(ov)a i jučer, no na mentalnoj su razini bili puno bliži Varaždinu nego osvojenim susretima. Zagrebaši su i nakon jučerašnje rezervirane predstave i dalje ona momčad koja, uostalom, drži visoko četvrto mjesto, tih im šest bodova i igru s kojom su ih osvojili nitko ne može osporiti, jednako kao što se ne može pobjeći niti od pogrešaka i nedostataka koji su itekako vidljivi. A tih je nedostataka sinoć bilo mnogo.

Previše je pojedinaca sinoć igralo puno ispod svojih mogućnosti. Na visokoj su razini odigrali tek vratar Josip Škorić i novi "šef" obrane Marko Kartelo. Škorić je dva puta morao vaditi loptu iz vlastite mreže no o njegovoj se odgovornosti za primljene pogotke ne može govoriti. Kod prvoga ga je pogotka obrambena linija ostavila na milost i nemilost domaćeg napadača, a situacije kakva je bila ona prilikom drugog pogotka rijetko se događaju i na treninzima. Zagrebov stoper Maksimirskoj je visokoj ocijeni pridodao dobru igru sa Gradskog stadiona. Protekle je sezone tek Senijad Ibričić tolikom lakoćom ostvarivao sve svoje zadaće. Kartelo je svojoj odličnoj igri u posljednjoj liniji počeo davati i kapetanski element koji je imao u vrijeme šibenskih dana, kada bi u trenucima nemoći veznog reda sam pokušavao ugroziti suparničkog vratara i rezultat.

Njegovi suigrači iz obrambenog reda Josip Mikulić i Zlatko Palčić igraju sve sigurnije te djeluju puno uigranije u usporedbi sa prvim kolom i susretom s Varteksom. Posebno je Mikulić sve bolji, odlučniji i čvršći, pravi je primjer kako mladi igrač dvostruko brže napreduje u natjecateljskim susretima nego u trenažnom procesu. Desni bočni Palčić još uvijek premalo sudjeluje u igri prema naprijed, puno je kombinirao sa Grgićem i Parlovom no na vrlo malom prostoru i bez konkretnih poteza. S druge je strane, lijevi bočni Vedran Ivanković strahovito slabo ušao u prvenstvo. Rijetko se kada odlučuje krenuti prema naprijed, a kada se to i dogodi vrlo se sporo vraća u obranu. Osim toga, neshvatljivo je "mekan" u situacijama kada protivniku treba oduzeti loptu. U pojedinim su trenucima za njega jučer morali igrati i Kartelo i Oršulić i Pejić.

Upravo loša izdanja Ivankovića na otvaranju nove sezone utječu i na promijenjive igre Miroslava Pejića. Pejić može, zna, a i mora puno bolje odgovoriti na situacije kao što je bila ona prilikom prvog pogotka, no najveći je problem što opasan na suparničkoj polovici postaje tak kada iza njega na boku igra Mario Čutura. Malo više pozitivne drskosti i Zagrebovo će lijevo krilo brzo dostići prošlosezonsku formu. Mario Brkljača zbog ozljede nije mogao konkurirati za jučerašnji nastup te je umjesto njega zaigrao Marin Oršulić. Zagrebov mladi veznjak nije odigrao onako kako objektivno može, a uz to je još i "pripomogao" Vručini postići drugi pogodak. Prava je šteta što je stao tek na onom jednom pokušaju iz daljine jer je upravo u takvim prilikama vrlo opasan. No igraču Oršulićevih kvaliteta potrebno je tek steći sigurnost u vlastite mogućnosti, a to je ipak proces koji traje.

Baš kao i Oršulić, i drugi je centralni vezni, Ivan Parlov, više lopti "podijelio" prema otraga nego prema suigračima iz napada. Upravo on preuzima premalo odgovornosti na sebe, što bi mu u mladoj zagrebovoj vezi trebala biti najveća zadaća. Njegovim kratkim dodavanjima i brzim riješavanjem lopte Zagreb gubi i u tehničkom smislu jer bi u početnom sastavu "bijelih" trebao biti Ibričićev nasljednik. U toj je ulozi prošle sezone puno bolje igrao. Osim Brkljače u Koprivnici Pjesnici, zbog ozljede, nisu mogli računati niti na Mensura Mujdžu, no očekivalo se kako će ga bez većih problema zamijeniti Marko Grgić, posebno radi činjenice što zbog te ozljede Mujdža nije najkvalitetnije ušao u sezonu. Grgić je muđutim sinoć bio prilično rezerviran, što nije bio slučaj u susretima kada je ulazio s klupe i davao naznake da bi trebao biti dio prve postave.

Napadači Davor Vugrinec i Josip Jurendić previše su "lutali" u svom prostoru, karakteristično za situacije kada vezni red ne funkcionira kako bi trebao. Vugrinec se tek pred kraj susreta počeo pridodavati u vezu što je u končanici igri Zagreba nedostajalo u odnosu na Kantridu i Maksimir. Osim trke, velikog broja prekršaja i nadasve glupo zarađenog žutog kartona drugi "bijeli" napadač nije ništa pokazao. Krstanović, Piškor i Čutura ostavili su dojam da tek zamijenjuju umorne igrače što je velika šteta jer su sva trojica igrači koji su akcijom ili potezom sposobni donijeti potreban pomak.

Iako je sinoć Luka Pavlović u svojoj momčadi imao previše igrača koji su podbacili, to je i dalje momčad koja ima velikih kapaciteta i upravo bi ovo trebali biti najljepši trenuci za trenera Pjesnika. Imati momčad u stvaranju koja je sposobna za velike domete i vrijedna čekanja, te ideju kako raditi s njom, dobitak je ne samo za klub koji je posjeduje već i za hrvatski nogomet. Takvoj će momčadi i porazi doći kao pobjede ukoliko iz njih izvuku pouke, posebno iz trenutaka nemoći i bezidejnosti uzrokovanih manjkom vjere u vlastite mogućnosti.