Mršić dobio neke odgovore

Kao što je i najavljivao, Stanko Mršić je na travnjak zadarskih stanova poslao podosta ispremiješanu jedanaestoricu, želeći vidjeti s kakvim to snagama raspolaže pored one, 'ajmo reći, idealne postave. "Koliko može rekonvalescent Makarin? Jesu li Grgić i Kujundžija materijal za Prvu ligu? Kako diše vezni red bez Mazalovića i Pavličića, dva važna "kotačića" u vinkovačkim prezentacijama ovog proljeća?" - sve je to zanimalo stratega nebesko-plavih prije nastupa u rodnom Zadru.

Gledajući samu utakmicu, ali još više slušajući Mršićeve izjave nakon iste, možemo reći da je pokus uspio. Istina, kada izgubite utakmicu, teško je to okarakterizirati uspjehom, pa bi možda bila bolja ova formulacija - Vinkovčani u Zadru nisu razočarali. Za razliku od većine ovogodišnjih gostovanja, u kojima je svaki pogled prema protivničkom golu bio razlog za otvaranje šampanjca, nebesko-plavi su u nedjelju pokazali da se znaju nadigravati i tražiti gol više od suparnika. Takvoj igri kumovala je, naravno, i situacija u zadarskom prvoligašu, koji je ovo kolo, poput svojih rivala iz Slavonije, dočekao lišen rezultatskog imperativa. U takvoj opuštenoj atmosferi igrači su svakako mogli pokazati više nego u "biti ili ne biti" utakmicama, tako da je Mršić "svoj" Zadar napustio s nekim zanimljivim spoznajama.

Pokazalo se, naprimjer, da taj Grgić svakako zaslužuje veću minutažu od one koju je skupio u dosadašnjem dijelu prvenstva, i da je "mali" Kujundžija možda i nepravedno gurnut u drugi plan, pogotovo ako uzmete u obzir igrače koji su nominalno prvi napadači Cibalije. Ne želimo ovime omalovažiti Barabana ili Malčića, no sigurno je da oni nisu Henry i Ronaldo, pa da Kujundžija svoje minute mora čekati kao ozebao sunce. Momak je iz Vinkovaca, prošao je kompletnu školu Cibalije i najmanje što zaslužuje je nekoliko utakmica u kontinuitetu, koje će nam konačno odgovoriti ima li za njega budućnosti u nebesko-plavom dresu. Pa čak i ako se pokaže da nema, Luka će barem znati na čemu je, što dosad nije bio slučaj.