Nema mjesta euforiji

“Čestitke prvenstveno trebaju biti upućene mojim igračima koji su sve ono što smo dogovarali ovaj tjedan na terenu proveli u djelo, osim u prvih desetak minuta kad je Hajduk dominirao i imao dvije stopostotne prilike. Promašaj Sharbinija i vrlo kvalitetna intervencija Blaževića nas je održala u ritmu kojega smo samo pojačavali. Mislim da svi igrači trebaju dobiti čestitke, od prvog do zadnjeg iz razloga što smo zbilja kvalitetno parirali Hajduku. Od dva napadača, središnjice terena i vrlo kvalitetne zadnje linije. Najveći je teret podnijela vezna linija iz razloga što su morali imali kvalitetnu obranu, kvalitetno su držali loptu i onda odlično upošljavali Zeca i Fuštara“ - kaže trener Branko Karačić, drugi strateg nakon Vjekoslava Lokice, koji je sa Šibenikom osvojio sva tri boda na Poljudu.

Izuzetno sretan i ponosan bio je Karačić nakon poljudske utakmice. Koliko zbog osvojena tri boda još više zbog karaktera koji je njegova mlada momčad pokazala. Nisu se prepali velikog protivnika, odigrali su onako kako su se dogovorili i vratili su se nakon domaćeg poraza do Cibalije: “Protiv Cibalije smo pružili slabiju partiju i bojali smo se negativnog rezultata iz utakmice s Hajdukom iz razloga što imamo mladu momčad i da ne bi ušli u negativnu seriju što bi donijelo probleme i meni kao treneru i klubu, a prvenstveno tim mladićima. Mislim da su oni na pravi način reagirali i protiv kvalitetnog, velikog Hajduka, pa smo se na kraju u Šibenik zasluženo vratili s tri boda, a rezultat je na kraju možda mogao biti i veći u našu korist.“

I tijekom tjedna najavljivali su Šibenčani da u Splitu nemaju što izgubiti, te da će kako utakmica bude odmicala a rezultat bude nepovoljan za Splićane oni biti sve nervoziji, a Šibenik će dobivati sve više prilika: “Kako je utakmica odmicala mi smo dobivali još veću sigurnost, a Hajduk je ulazio u nervozu. Ostavljao nam je široki prostor, a mi imamo neugodne, hitre igrače i najkvalitetnijeg napadača Prve hrvatske nogometne lige Ermina Zeca, radnog i vrlo kvalitetnog Fuštara. Iz drugog plana odlično su se uključivali Alispahić, Bačelić-Grgić i Ademi, a na kraju i mladi Husmani čiji je udarac u zadnjoj minuti na našu nesreću završio na gredi.“

Jedan detalj zasmetao je trenera Šibenika nakon poljudskog susreta: “U javnosti se prezentira loša igra Hajduka. Valjda smo i mi zaslužni što su oni loše igrali. Možda je baš to taj razlog. Nismo se, kao što su oni i većina očekivali, povukli u šesnaesterac. Mi jesmo igrali poluzatvoreno, ali u niti jednom trenutku se nismo povukli u 16 metara da im damo prostora. U svakom smo trenutku znali znali što želimo, osim u prvih desetak minuta, iako sam ja htio baš prvih 20-ak minuta da ih visoko iznenadimo. Ali dva napadača nisu imali dobru podršku od vezne linije, pravovremenost dolaska i to je naš najslabiji dio utakmice. Poslije gola imali smo još dvije – tri šanse gdje smo Hajduku mogli nanijeti i još veću štetu“.

Iako su svi igrači bili na visini zadatka, prvo ime susreta bez konkurencije bio je Ermin Zec. Brzonogi 21-godišnji napadač i na Poljudu je pokazao zašto je prvo ime Šibenika, ali i domaće lige. U šibenskom dresu, u gotovo dvije i pol godine, zabio je dosta golova, no, ovaj na Poljudu mu je najdraži: “Zaista je odličan osjećaj zabiti gol Hajduku na Poljudu, gol koji nam je još donio i tri boda. Dao sam dosta golova ali ovo mi je do sada najdraži gol koji sam postigao u dresu Šibenika. Jer prekinuli smo tradiciju po kojoj Šibenik devet godina nije slavio na Poljudu. Zaista mi je drago što sam upravo ja prekinuo u tradiciju i mislim da ovako trebamo nastaviti igrati. Ja sam presudio Hajduku, ali bez svojih suigrača koji su dali veliki doprinos ne bih mogao ništa.“