Nestali u 20 minuta

Minuta je 71. - maestralan pogodak Pavličića evocirao je uspomene na susret s Hajdukom i doveo Cibaliju na prag još jednog velikog uspjeha. Ni 20 minuta kasnije Sivonjić pogađa za 4:3 Modrih, a nebesko-plavi u šoku i nevjerici padaju na travnjak, ne želeći vjerovati da je sve to istina. Zaista, što se to dogodilo u završnici vinkovačkog obračuna Cibalije i Dinama, tom trileru koji će još dugo biti na "tapeti" nogometnih zaljubljenika u "Lijepoj našoj".

Prvo poluvrijeme ni po čemu nije ukazivalo da će to biti jedna od najspektakularnijih utakmica u povijesti HNL-a. Prikazano na terenu u potpunosti je ispunilo očekivanja od prije početka dvoboja - Dinamo je preuzeo konce igre u svoje ruke, dok je Cibalia strpljivo stajala iza lopte i čekala svoju priliku iz kontranapada. Davor Burcsa nije imao previše posla, Tomislav Butina nije ga s druge strane imao uopće i sve je nekako "mirisalo" da će to biti utakmica koju će odlučiti jedna pogreška.

Kada je na startu drugog dijela skrivio jedanaesterac, kojeg je Željko Malčić pretvorio u vodeći pogodak nebesko-plavih, pomislili smo da je Luis Ibanez taj - pedro koji će zahvaljujući svojoj neopreznosti ponijeti "epitet" čovjeka odluke, no u nastavku utakmice uzbuđenja su se redala kao na pokretnoj traci, tako da se na kraju više nitko nije ni sjećao "tamo nekog" Ibaneza. Samo minutu dvije nakon tog, kao "suza" čistog penala za domaćine, u prvi plan promoviran je sudački igrokaz oko (ne)opravdano dosuđenog, pa isto tako (ne)opravdano poništenog kaznenog udarca za Dinamo, koji je u potpunosti rasplamsao do tada ne pretjerano "nabrijanu" atmosferu na stadionu uz Bosut.

Uplašili smo se tada da će se ponovno nakon utakmice najviše pričati o sucima, no i te, pomalo mučne scene oko fantomskog jedanaesterca za Modre, vrlo brzo su potisnute u zaborav. Još jedan trenutak inspiracije Tomislava Pavličića i slobodnjak koji je "poubijao paukove" u rašljama sjevernog gola vinkovačkog stadiona, tri tjedna nakon što je ta ista životinjska vrsta otišla u povijest na južnom golu, pa onda nevjerojatna priča Ivana Tomečaka, čovjeka koji je prva dva dodira s loptom pretvorio u izjednačenje, a treći u asistenciju za vodeći gol Sivonjića, zatim posljednji trzaji domaćina utjelovljeni u pogodak Lukačevića za 3:3, te konačni udarac Sivonjića u samoj završnici - sve su to mogli vidjeti gledatelji u Vinkovcima te infarktne nedjeljne noći.

Analizirati igru Cibalije nakon ovakve nogometne predstave možda i nema previše smisla - jednostavno, bila je to utakmica iz neke druge kategorije, no neke stvari ipak upadaju u oči. Očito je, naime, bilo da su nebesko-plavi puno bolje stajali na terenu dok nisu poveli 2:0, kao da je i njih iznenadila ta situacija u kojoj im Dinamo debelo gleda u leđa 20-ak minuta prije kraja. Ono što u većini slučajeva znači konačno rješenje utakmice, Vinkovčanima je postalo neočekivani teret i u zraku se osjetilo da samo jedan pogodak gostiju može u potpunosti preokrenuti situaciju. Nažalost po domaćine, tako je i bilo - gotovo svaka akcija Zagrepčana do kraja utakmice završavala je izglednom prilikom za gol, tako da je opći dojam bio da će Modri zabiti koliko god treba golova za pobjedu. Čak i kad je Lukačević u 85. minuti dodatno "začinio" rasplet, opet je nekako gol Dinama "visio u zraku".

Nema sumnje, pobjeda aktualnog prvaka Hrvatske u Vinkovcima je potpuno zaslužena, jednako kao što bi zasluženo bilo slavlje domaćina ili neodlučen ishod. Upravo stoga, nije nam jasan nastup Stanka Mršića, koji je razloge za poraz svoje momčadi tražio u nekim drugim sferama. Recimo, čak, i da možemo razumjeti malo "gubljenje kompasa" kad izgubite utakmicu na ovakav način, no većina onoga što je izgovorio u kamere i mikrofone HRT-a za vrijeme i poslije utakmice vinkovačkom strategu ne služi na čast. Objede na račun sudaca, koliko god one neopravdane bile, još nekako i mogu razumjeti (zapravo, dok ovo pišem zamislim se malo - Gdje smo mi to došli, kada se "paljba" po sucima, čak i onda kada se cijela javnost preko malih ekrana može uvjeriti u ispravnost njihovih odluka, uzima pod normalno?), ali psovanje i vrijeđanje vlastitih igrača nikako mi ne ide u glavu. Sve bi to, naravno, bio puno manji problem da je Mršić iznimka u toj cijeloj priči, no realnost, nažalost, nudi potpuno drugačiju sliku...

Kada malo dođu k sebi od ovog šoka, Vinkovčane će dočekati još jedna neugodna spoznaja. Na stranu to što bi trijumf protiv Dinama do neba "napumpao" raspoloženje i samopouzdanje u nebesko-plavom taboru, ali puno važnija od toga bila bi "papirnata" satisfakcija, bez koje je Cibalia u nedjelju ostala. S obzirom da su Zadar i Inter osvojili po tri boda, bodovna zaliha Vinkovčana ispred najugroženije zone podosta je okopnila, tako da se u gradu na Bosutu ponovno pokreću priče koje bi svi "pošto-poto" htjeli izbjeći - priče o očuvanju prvoligaškog statusa...