Optimističan ili pesimističan pogled?

Protiv pjesničkog bunkera nije išlo glatko, no protiv Lokomotive je Halilhodžićev Dinamo djelovao vrlo dobro, opasno i uigrano. To je riječ koju ćemo sve češće koristiti govoreći o Dinamu, barem ako je suditi po prvom Vahinom mjesecu na klupi Plavih...

Dinamo do daljnjega neće moći pobjeći od raznih insinuacija kada igra protiv Lokomotive. Činjenica je da je Lokomotiva zapravo "Dinamo B" i da takva situacija dovodi u pitanje regularnost međusobnih utakmica; teško je za vjerovati da Dinamo ne bi pobijedio Lokomotivu da mu treba za naslov prvaka ili, pak, da Lokomotiva ne bi "iznenađujuće" slavila kada bi joj trebali bodovi za spas ako "velikom bratu" ti isti bodovi ne bili važni. I dok god je tako otvara se veliki prostor za debatu koliko je takva situacija moralno ispravna, bez obzira što je Lokomotiva igranje u Prvoj HNL zaslužila na apsolutno ispravan i pošten način.

No, ako zažmirimo na tu, u najmanju ruku čudnu, situaciju gdje Dinamo igra protiv većinom svojih igrača, možemo konstatirati da je treći međusobni ogled bio ujedno i najbolji do sada. Dinamo je ovoga puta slavio uvjerljivo, ne toliko rezultatski (2:0) koliko igrom, iako je i Lokomotiva imala svoje prilike, proizašle iz težnje da se s Dinamom nadigrava. Lokosi su, po mnogočemu, među najzanimljivijim momčadima prvenstva, a protiv Dinama su istrčali u sastavu u kojem niti jedan igrač nije bio stariji od 22 godine. I ti klinci, većinom teenegeri, pokazali su potencijal, a koji od njih će završiti u plavom dresu pokazat će vrijeme.

U onom "pravom" Dinamu opet ima dosta razloga za zadovoljstvo. Vaha gura pobjednički, obrana teško prima pogotke, a igra momčadi sve je uigranija. Dinamo raste iz utakmice u utakmicu, kretnje igrača bez lopte sve su uvjerljivije, a obrisi igre sve jasniji. Dinamo je puno brža momčad u napadu nego što je bio proteklih godina, Rukavina, Sylvestr i Tomečak vrlo su prodorni, aktivni i opasni.

Mladi Slovak brzo se izborio za mjesto ispred Kramarića, iz jednostavnog razloga što je čvrst, žilav, pokretljiv. Prvi dojmovi su vrlo pozitivni, bit će i pozitivniji kada ga (ako ga) krene gol. S povratkom Sammira u momčad, ti brzanci imat će i dodatnu potporu iz sredine, pa Dinamo u goste PAOK-u odlazi pun optimizma. Ni Vaha ne bježi od takvih najava, iako zna da su Grci pred svojim navijačima favoriti. Optimisti ili pesimisti?

Optimističan pogled Hajdukovaca na minuli vikend nudio bi zadovoljstvo zbog pobjede usprkos činjenici da su nadigrani od protivnika. Pesimističan pogled otkrio bi bojazan da kvaliteta igre pada i da se udarni materijal polako troši, a trener alternativama i dalje (previše) ne vjeruje...

Odavno netko na Poljudu nije tako "izvozao" i nadigrao Hajduk kao Varaždinci minule subote. Ples s loptom po kiši, vjetru i klizavom travnjaku Varaždinci ipak nisu naplatili bodovima, makar je svatko tko je pogledao tu utakmicu bio dojma da su gosti zaslužili puno više od onoga što su dobili. Teško se sjetiti kad je posljednji put Hajdukov vratar bio igrač utakmice na Poljudu, a to dovoljno govori o situaciji na terenu. Danijel Subašić protiv Varaždina se iskupio za poneki grijeh koji je imao ove sezone, a hoće li se u potpunosti vratiti na pravi kolosijek pokazat će već četvrtak i gostovanje Anderlechta.

No, ni prvi, a ni posljednji put da je neka momčad nezasluženo ostala bez bodova. Hajdukovci bi svaki put potpisali sličan scenarij, jer ove je sezone prvenstveni rezultat apsolutan imperativ pred svim drugim "sitnim zadovoljštinama" poput dobre i atraktivne igre. Ostavit će Hajdukovci rado te probleme razmaženim Realovim i Barceloninim navijačima koji žele "i ovce i novce", svjesni da 99% ostalih klubova na svijetu uglavnom moraju odlučiti između ovaca i novaca.

Ipak, neoboriva je činjenica da Hajdukova igra više ne osvaja srca ni navijača, ni protivnika. Je li riječ o "zamoru materijala" kojeg se mnogi pribojavaju ili o kratkotrajnoj i normalnoj sinusoidi forme - pokazat će naredni period. A u njemu Hajdukovce opet čeka puno teških ispita. U četvrtak se nastavlja europska bajka domaćim okršajem s Anderlechtom, a već u nedjelju "bile" čeka naoštreni Pamić sa svojom karlovačkom družinom.

Poseban paragraf zaslužuje Anas Anđelko Sharbini. Osječki sudac oprostio mu je ono što zagrebački nije prije tjedan dana i Anas mora biti sretan što nije automatski isključen. Neće ga biti u Karlovcu zbog trećeg žutog kartona, no 23-godišnji "klinac" morao bi u svojoj glavi upaliti neke žaruljice koje očito stoje ugašene. Priča njegovog trenera kako je on anđeo možda se može progutati nakon jednog nestašluka, no Anasu "gaženje" Sačera nije prvi "kiks" u ne baš mladoj anđeoskoj karijeri...