Perica: 'Bila je to dobra pljuska, došao sam u Rijeku s dobrom namjerom i mislio da ću biti sretniji'

Samo pet mjeseci trajala je priča Rijeke i Stipe Perice, napadač se nije najbolje snašao na Rujevici i odlučio je jako brzo potražiti novi angažman. Odluka je pala na Dinamo Bukurešt, rumunjski klub koji se nalazi na petom mjestu tamošnje Superlige.

Igraj na utakmice SuperSport HNL-a SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Perica je u razgovoru za Sportske novosti pričao kako je došlo do transfera u Rijeku te odlaska iz Hrvatske, a rekao je kako mu nije jasno zašto nije dobivao više prilike u SuperSport HNL-u.

“Vratio sam se u Hrvatsku nakon 11 godina igranja vani, htio sam kod kuće oživjeti karijeru, ali nisam uspio u tome i idemo dalje. Došao sam na meni dosad nepoznatu lokaciju, ali jako sam zadovoljan prvim dojmom, mislim da sam dobro izabrao.“

Prije Rijeke igrao je u belgijskom Standard Liegeu, gdje je na klupu za to vrijeme došao Ivan Leko.

“Na početku prošle sezone imao sam operaciju ramena i kasnije teško hvatao ritam. Poslije je na klupu došao Ivan Leko i mislio sam da ću igrati više, no to nije bio slučaj. Potom me zvala Rijeka i prihvatio sam njen poziv. Imam obitelj, malu djevojčicu i mislio sam da je povratak u domovinu idealan izbor. Također, s nogometne strane sam donio tu odluku jer vjerovao sam da ću više igrati, biti sretniji i zadovoljniji.“

Perica ima 29 godina, a iza sebe veliki broj klubova, između ostalih igrao je za Udinese, Watford, a s 18 godina postao je i igrač Chelseaja, koji ga je kupio za oko dva i pol milijuna eura iz Zadra. Kada je došao u Rijeku, svi su mislili da će biti veliko pojačanje ili barem igrač s velikom minutažom.

“Ne znam što reći po tom pitanju, imam skoro 30 godina, ali nisam dovoljno pametan da kažem zašto nisam puno igrao. No, ne želim se puno vraćati na to, za mene je to prošlost i ostavio sam to iza sebe, a momcima i Rijeke želim sve najbolje i da osvoje prvenstvo. Želim to od srca cijelom klubu i svima oko njega, ja svoj put nastavljam negdje drugdje.“

Osim Perice, Rijeku je pojačao i Komnen Andrić, ali on je dobar dio polusezone proveo pod suspenzijom zbog kršenja klupske discipline.

“Meni se to nikad nije dogodilo, ne daj Bože. U profesionalnom nogometu sam od 2012. godine i nikada nisam prekršio disciplinski pravilnik kluba ili bio sankcioniran i toga sam se držao u Rijeci. Trener je taj koji odlučuje tko će igrati, a dok sam ja bio tamo Rijeka je pobjeđivala bez mene i nije bilo potrebe mijenjati išta. Uvijek sam davao svoj maksimum i ne vidim da sam igdje pogriješio.“

Nastavio je o svojoj odluci odlaska iz Rijeke i dolaska u Bukurešt.

“Došao sam s najboljom namjerom, da pomognem klubu i oživim svoju karijeru i nisu me vodili nikakvi drugi interesi. No, nisam više mogao čekati da se nešto dogodi, stigao mi je poziv trenera Željka Kopića, prihvatio sam ga i došao u Bukurešt. Sada ovdje moram dokazati da mogu igrati kvalitetan nogomet.“

Unatoč lošem iskustvu po pitanju igranja u Rijeci, nema negativnih riječi o samom klubu.

“Ne želim raditi nikakvu priču od toga niti bljuvati vatru po drugima. Osjetio sam puno nepravdi na sebi, ovo je za mene još jedna škola koja me ojačala i to je to. Rijeka je iza mene, želim joj sve najbolje“, rekao je Perica i nastavio:

“Igrao sam na puno većim razinama i zabijao, ali u Hrvatskoj nisam mogao. Nakon prošle sezone u Standardu nadovezala se još jedna loša avantura i okrećem se budućnosti. Borac sam, nisam neki fin igrač i tehničar koji će proći pet igrača, nego napadač koji ima osjećaj za gol. Život me naučio da se ne predajem i toga se držim, mislim da će mojih pet minuta ponovno doći.“

Dodao je kako oduvijek živi sportski život.

“Moja spremnost nikada nije došla u pitanje, nikada nisam prestao trenirati i maksimalno sam profesionalan. Živim obiteljski život, ne izlazim, ne pijem i ne pušim, nikada nisam bio nespreman. Takav sam po sebi, nisam u medijima, nisam eksponiran, htio sam u Hrvatskoj pokazati svoju kvalitetu, ali ispalo je tako kako je ispalo.“

Pohvalio je uvjete na Rujevici.

“Što se tiče uvjeta, Rijeka je mali Udinese, mladi igrači imaju sve što im je potrebno za razvijanje i uspjeh. To ne govorim da bih se nekome ulizao, nemam potrebe za to, jednostavno sve je na odličnoj razini, od treninga, teretane, hrane i kuhinje. Posebno moram pohvaliti ljude iz kuhinje, prekrasni su i ne smijem ih zaboraviti. Zbog njih sam se osjećao kao da sam doma, da sam Riječanin, prihvatili su me sjajno.“

Rođeni je Zadranin i za njega je to jedini dalmatinski klub. Ipak, njegov povratak u SuperSport HNL teško je za očekivati.

“Iz Zadra sam i njegov sam navijač, nisam naklonjen Hajduku. Hrvatski je klub, želim mu puno sreće, ali ne da bude prvak. Teško je da ćete me više gledati u Hrvatskoj, ovo mi je bila dobra pljuska. Možda ako se Zadar vrati u prvu ligu, onda bih se s guštom vratio i srcem došao pomoći.“