Pokažite što znate!

Nikako Vinkovčani ove sezone do punog plijena u susretima s rivalom iz Osijeka. Nebesko-plavi su u tekućem prvenstvu dva puta ugostili prvoligaša s Drave, no ono što je posljednjih sezona značilo gotovo sigurna tri boda na Bosutu, pretvorilo se u ugodan izlet Osječana u susjedstvo. Nakon jesenskih, za Cibaliju jezivih 0:3 kontra istog protivnika, igrači Stanka Mršića ni u nedjelju nisu uspjeli slomiti bijelo-plave na domaćem terenu. Istina, Vinkovčani su ovog puta "zakaparili" jedan bod, ali najave uoči utakmice i općenito cijela atmosfera koja se širila uoči trećeg ovosezonskog slavonskog derbija nekako nameću gostima epitet "pobjednika", iako je semafor na kraju pokazivao miroljubivih 1:1.

Reče Stanko Mršić nakon utakmice kako je "Cibalia bila puno bliže pobjedi, te kako s pravom može žaliti za ispuštena dva boda". Zaista, gledajući izgledne situacije za pogodak koje su slavonski rivali stvorili u tih nedjeljnih vinkovačkih 90 minuta, bez problema možemo ustvrditi kako su domaćini bili bliži preostalim bodovima, no, opet, nije to bila demonstracije sile koja bi nas nagnala na zaključak - Osijek je s puno sreće "preživio" gostovanje na stadionu najvećeg rivala.

Velika većina prilika nebesko-plavih, zapravo sve osim one gužve u posljednjim trenucima utakmice, stigla je u razdoblju od polovice prvog poluvremena pa do odlaska na odmor, kada su Osječani zaista igrali podređenu ulogu. Sve ostalo ponudilo je priču kakvu uglavnom vidimo u susretima poput ovog - puno trke, borbenosti, nepotrebne nervoze i pomalo forsiranja nekakvih "iskrica", a treba reći da su u takvoj igri gosti nekako ostavljali dojam organiziranije i školovanije, jednom riječju, bolje momčadi, iako su u tim svojim kombiniranjima bili poprilično bezopasni po gol Burcse.

Dakle, kad bi na "vagu" stavili vinkovačke prilike i blagu terensku dominaciju Osječana, najkraći mogući rezime slavonskog derbija bio bi sljedeći - Cibalia je bila bolja za "pola gola", no kako se ovdje ipak radi o nogometu, a ne, naprimjer, šahu, podjela bodova realan je ishod ove utakmice.

Shodno tome, tugovanje Stanka Mršića nakon utakmice više treba promatrati s aspekta rezultata iz Zadra i Zaprešića, nego kao nezadovoljstvo što njegova momčad nije uspjela slomiti Osječane. Uoči 26. kola u vinkovačkom taboru priželjkivali su sljedeći scenarij - "Inter i Zadar će izgubiti od objektivno kvalitetnijih Hajduka i Belupa, mi ćemo na domaćem terenu svladati Osijek, i sve brige oko ostanka Cibalije u ligi bit će riješene već sada". Kako su poslijepodnevne utakmice završile upravo očekivanim rezultatima, apetiti na Bosutu dodatnu su porasli, no, eto, Osijek je poremetio računicu, pa otuda i ta žal za propuštenim povećanjem odstojanja od Intera i Zadra.

Za razliku od vinkovačkog stratega, mi ćemo stvari gledati s pozitivne strane. Zaprešićka i zadarska bodovna bilanca nije se mijenjala, a vinkovačka je, s druge strane, narasla za jedan bod, tako da su nebesko-plavi nakon 26. prvenstvene dionice napravili korak naprijed. Ne veliki, ali ipak prema naprijed.

Pogled, pak, unaprijed, Vinkovčanima nudi dva gostovanja, nakon kojih bi situacija u donjem domu HNL-a trebala biti puno jasnija. Već u srijedu Cibalia će istrčati u Kranjčevićevoj, a onda je, četiri dana poslije, očekuje megdan s Interom, jedan od onih "biti ili ne biti" susreta.

Kad smo se već dotakli Intera i tih "biti ili ne biti utakmica", moramo uputiti i jednu packu na račun vinkovačkog prvoligaša. Još otkad je objavljen raspored za treći krug prvenstva, iz nebesko-plavog tabora stižu žalopojke o "teškim gostovanjima", "o nemilosrdnom rasporedu", "o ponovno neizvjesnom proljeću na stadionu uz Bosut" i sl. Naravno, nije loše ozbiljno shvaćati situaciju u kojoj se nalazite, no dojma smo kako se u našoj ligi malo previše dramatizira oko nekih stvari. Zbog toga onda imamo slučaj da je gotovo svaka utakmica na "život ili smrt", da se "ovo mora dobiti pod svaku cijenu", "da bi tamo trebalo izvući bod, pa ako treba i antipropagandom nogometa"...

Ljudi moji, shvatite malo da je ovo samo sport, nikakva borba na život ili smrt, i počnite konačno igrati bez tih popratnih natezanja. Konkretno za igrače Cibalije: istrčite lijepo na taj teren u Zaprešiću i pokažite da ste bolja momčad od Intera! Imate dobar travnjak i 90 minuta na pladnju, dakle, sve što jednom nogometašu treba. Ako ćete drhtati od svake utakmice, ako na gostovanja u Zaprešiću i Zadru gledate kao na dvoboje s nekim turbo momčadima i unaprijed strahujete: Što će biti ako, ne daj Bože, izgubimo, pa nam se približe na tri boda, a još su nam Matić i Lukačević ozlijeđeni?", onda je pitanje zaslužuje li Cibalia uopće igrati u prvoj ligi?