Presjek riječke sezone: Bišćan naslijedio Keka i za pozitivnu ocjenu osvojio Kup

Turbulentna sezona je iza Riječana, loš početak, brzo ispadanje iz Europe, promjena trenera, ali na kraju ipak drugo mjesto u prvenstvu i osvojen Kup. Bez obzira na sve što se događalo u prvom dijelu sezone, Riječani su na kraju bili zadovoljni učinjenim.

U sezonu su ušli s Matjažom Kekom na klupi, slovenskim stručnjakom koji je rezultatski doveo klub na visoku razinu, ali je i konstantno vodio bitku sa slaganjem igračkog kadra. Budžet Riječana nije kao Dinamov, nije niti blizu, a puni se uglavnom kroz prodaju igrača. Tako je Kek ponovno ostao bez nekih bitnih igrača, novi igrači koji su dolazili uglavnom su dolazili na posudbu ili bez odštete, a zbog velikog protoka igrača, trebalo je iznova uklapati nova imena i slagati igru.

Europa je predstavljala prvi kiks. Skromni Norvežani iz Sarpsborga eliminirali su Rijeku koja je bila bolja, ali na kraju se gleda rezultat koji je bio na strani Sarpsborga. U Europi je cilj bio dohvatiti grupnu fazu Europske lige, ali pogodak Norvežana u 83. minuti zaledio je Rujevicu i Sarpsborg je nakon 1:1 u Norveškoj, pobjedom 1:0 u Rijeci prošao dalje.

Uslijedili su i neuvjerljivi nastupi u prvenstvu, Matjaž Kek je bio na rubu odlaska s klupe, ali bez obzira na sve rezultate koji su bili ispod očekivanja, navijači mu nisu zaboravili sve što je napravio za klub i stajali su iza njega. Jednom je ponudio ostavku predsjedniku Miškoviću, on ju je glatko odbio, ali nakon poraza u Velikoj Gorici 2:0 uz vrlo loš nastup, Kek je prelomio i rekao dosta je.

Sjećamo se scena s parkirališta u Velikoj Gorici gdje su najvjerniji navijači Rijeke od Keka tražili ostanak na klupi, pružali mu podršku i krivicu prebacivali na upravu kluba koja mu nije osigurala prava pojačanja već se nastavio trend. Međutim Kek je osjetio kako ne može podići momčad, došlo je do obostranog zasićenja i povratka nije bilo. Donio je definitivnu odluku i nije bilo šanse da promijeni mišljenje.

Armada se nadala kako će i Kek i klub promijeniti mišljenje, bili su krivi svi osim slovenskog stručnjaka, a onda je za najžešće riječke navijače uslijedio šok. Za novog trenera izabran je Igor Bišćan. Riječka navijačka skupina se nikako nije mogla pomiriti s njegovim postavljanjem na klupu, izvukla je događaj iz prošlosti kada je Bišćan kao mlad igrač Dinama neprimjereno pred Armadom proslavio pogodak i zbog toga je bio nepoželjan.

Postavljen je ultimatum - ili Bišćan ili mi - a u klubu nisu previše dvojili. Bišćan je predstavljen kao novi trener iako je dan prije dolaska u Rijeku bio već na Cipru gdje je trebao preuzeti Anorthosis. Kada je stigla ponuda Rijeke, nije razmišljao, odmah ju je prihvatio i zahvalio se Cipranima koji nisu bili najsretniji zbog takvog ishoda.

Bišćan je dobro krenuo, rezultatski je to bilo odlično, igra još uvijek nije bila na nekoj posebno visokoj razini, ali dok god je rezultat štimao, nije bilo posebnog razloga za nezadovoljstvo.

Kako je sezona odmicala, tako je Rijeka bila sve sigurnija na drugom mjestu, a za konačnu pozitivnu ocjenu pobrinula se plasmanom u finale Kupa. U Puli ju je čekao Dinamo, no u pravo vrijeme je odigrala svoju najbolju utakmicu u sezoni, Bišćan je potpuno nadmudrio Bjelicu i osigurao je Riječanima trofej pobjednika Kupa.

U ovih godinu dana Rijeka je ponovno promijenila izgled i ostala bez dijela nositelja igre. Otišli su Filip Bradarić, Heber, Josip Elez, Leonard Zuta, Marin Leovac, ali zato su došli neki igrači koji su se pokazali kao pogodak ili dobro ulaganje u budućnost. Stigli su Tibor Halilović, Robert Murić, Petar Mamić, Stjepan Lončar i svaki od njih pokazao je određenu kvalitetu.

Veliki plus je promocija mlađih igrača koje je Bišćan što prisilno, a što svojom voljom morao gurati. Tako je Lepinjica iskočio kao prvo ime među klincima, nastupili su i prvi blizanci zajedno u jednoj utakmici, braća Smolčić, priliku je dobivao i Bušnja pa je čak i kadet Braut dobio minute.

Loša vijest je da je Rijeka upisala ipak ogroman zaostatak za Dinamom, otkako se igra Liga 10 zaostatak nikada nije bio veći.

Igrač sezone

Ovu titulu dijele Simon Sluga i Zoran Kvržić. Sluga je tijekom cijele sezone bio konstantan, napreduje iz utakmice u utakmicu i Zlatko Dalić ga s razlogom drži u krugu reprezentativaca. Obrana Rijeke nije baš oduševljavala i bila najsigurniji dio momčadi, ali je zato Sluga bio tu i spašavao momčad kada je to bilo potrebno.

Sjajna sezona je i iza Kvržića koji je bio najbolji kada je to bilo najvažnije. Vrlo borben, dobar asistent, pokazao je da je potpuno sazrio i da se na njega mora ozbiljno računati. I prije je bio dobar, no u Rijeci se nisu ustručavali slati ga na posudbu iako je za njega definitivno bilo i tada mjesta u momčadi. Ovo mu je možda i najbolja sezona u karijeri po dojmu, jedan od ključnih u osvajanju Kupa u Puli.

Svakako treba spomenuti i Jakova Puljića koji je zabijao i igrao na granici svojih mogućnosti, Gorgona koji je bio jako dobar kada je bio zdrav, a isto vrijedi i za Čolaka.

Sljedeća sezona

Tek će se vidjeti s kojim kadrom će Bišćan ući u sezonu, za očekivati je da će opet biti odlazaka, ali i dolazaka novih igrača koje će redom trebati uklopiti. Riječani se pritom definitivno neće istrošiti, za očekivati je da će ponovno dolaziti igrači u kombinaciji posudba ili bez ugovora.

Dinamo je i dalje za klasu iznad i vjerojatno će takav biti na ulasku u novu sezonu, a minimalan cilj Rijeke bit će ostati odmah do njega i ako se ukaže prilika pokušati mu pokvariti planove. Kup je uvijek natjecanje gdje se može ići do kraja što se pokazalo i ove godine.