Rapaić, Velika subota i papelitosi: Tri velike ligaške Hajdukove pobjede u poljudskim derbijima

Hajduk - Croatia 4:2 (5. kolo, sezona 1993/94)

Krećemo s najefikasnijim ligaškim dvobojem Hajduka i Dinama otkako je HNL-a, a definitivno jednim od najluđih i najlegendarnijih. Rivalstvo je tad bilo na vrhuncu, Dinamo (tada Croatia) preuzeo je titulu 1993. nakon što je premijernu HNL sezonu osvojio Hajduk.

Na kraju sezone 1992 Vlatko Marković najavio je povratak igrača s posudbe i stvaranje nove ekipe, a na klupu s vratio Ćiro Blažević. S druge strane, u Splitu se počela stvarati momčad koja će za sezonu i pol doći i do četvrtfinala Lige prvaka.

Na ljeto 1993. dogodio se još jedan legendarni pečat ovom rivalstvu, Joško Jeličić "izdao" je Bile i na nagovor, uz znamenite i kasnije prepričavane pregovore, Franje Tuđmana pojačao je Modre. Nisu mu to "dolje" zaboravili do danas, Jeličić je vatreni doček doživio već na ljeto u Superkupu, a ništa blaže nije bilo ni na ovom rujanskom, ligaškom derbiju.

Rano je bilo vrlo efikasno, domaćina je u vodstvo doveo Mirsad Hibić iz gužve u devetoj minuti, a deset minuta kasnije Croatia izjednačava. Negdje piše da je autogol zabio Mario Osibov, a negdje da je to baš Jeličićev gol.

No, sumnje nije bilo u 74. kad je Jeličić zabio i na provokacije odgovorio ljubljenjem Croatijinog grba pred Boysima, za što je kasnije i javno zažalio. Bio je to pogodak za 2:2 nakon što je Dean Računica u 24. vratio vodstvo Hajduku.

Desetak minuta do kraja činilo se da idemo prema remiju, ali onda se dogodio On. Ivan Katalinić povukao je potez, iz igre izvadio Stipu Andrijaševića, a uveo Mikija Rapaića.

Godinama kasnije raspredaju se razlozi zašto je ušao tako kasno, Katalinić se pravdao da je Rapaić imao problema s ozljedom i da Andrijaševića nije htio vaditi zbog igre glavom, ali nebitno.

Rapaić je u igru ušao u 80. minuti i nakon samo nekoliko sekundi u igri prošao Jeličića i Dževada Turkovića i s dvadesetak metara raspalio u rašlje Dražena Ladića. Da Kataliniću nije zaboravio odluku pokazao je slavljem iz bijesa i gestikulacijama u stilu "hajde me sad izvadi."

No, ni tu nije bio kraj jer samo nekoliko minuta kasnije Rapaić je opet bolji od Turković. Krade mu loptu na lijevoj strani i sjurio se do linije, ubacio na drugu stativu i "u trepavicu" pogodio Ivicu Mornara za 4:2 i delirij.

Tom pobjedom Hajduk je trasirao put k tituli i ljetu 1994. kad se dogodio povratak nekih velikih zvijezda te legendarna titula 1995., dupla kruna i četvrtfinale Lige prvaka.

Rapaić je dugo potrajao, što u Hajduku, što u inozemstvu, što u reprezentaciji, a legenda kaže da je nakon utakmice na ploču u svlačionici napisao "Ja sam Bog." Te večeri je i bio.

Najbolje trenutke tog susreta pogledajte OVDJE.

Hajduk - Dinamo 3:1 (3. kolo Lige za prvaka, sezona 2000/01)

Nakon te 1995., Bili su na novu titulu čekali šest ljeta, klub je prošao kroz financijski pad i katarzu i na Poljudu se stvorila nova mlada, uzbudljiva ekipa. U Ligu za prvaka ipak je Dinamo ušao s viškom od četiri boda nakon pada Osijeka na polusezoni, a tako je bilo i u trećem kolu.

Dinamo s 45, Hajduk i Osijek s po 41 bodom u borbi za titulu. Zato je ova pobjeda, dan uoči Uskrsa na Veliku Subotu, bila Splićanima obvezna za borbu, premda se imali odigrati još sedam susreta, kao i derbi na Maksimiru.

Na klupama - dva asa i dva velika brka hrvatskog nogometa, Zoran Vulić i Ilija Lončarević. Na terenu sva sila majstora s obje strane: Butina, Pletikosa, Cvitanović, Balaban, Šokota, Bubalo, Carević, Deranja.... Svi tada mladi i poletni jer financijske pozadine s kraja devedesetih nalagale su ulaganja u mlade.

Susret je krenuo onom crnom stranom rivalstva, na sjeveroistoku Poljuda došlo je do nereda, poslana je interventna i sve se samo dodatno zakuhalo, ali fokus s tribina na travnjak u 11. minuti prebacio je "Ronaldo iz Turčinovića" - Stanko Bubalo.

Ivan Leko ubacio je iz slobodnjaka, Bubalo pogodio, a Poljud je proključao. U 23. minuti Dinamo je izjednačio i postigao jedini svoj gol na susretu, zabio ga je Goce Sedloski, još jedan od onih koji je nakon Hajduka zaigrao za ljutog rivala.

1:1 je stajalo do 30. minute kad Bubalo zabija možda i najznamenitiji gol svoje karijere. "Prodao" je lažnjak Sedloskom i Butini, obojicu ih zavaljao i "poslao po ćevape" i lako pogodio za 2:1. Kasnije će reći da mu je to i najdraži gol karijere.

Dinamo se ovaj put nije vratio, sve je skidao sjajni Pletikosa, a šlag na tortu velike pobjede stavio je Igor Musa u 70. minuti sjajnim pogotkom iz daljine.

Hajduk je tad došao na bod i stavio pritisak na Dinamo, a dva kola kasnije kiksom Modrih protiv Belupa preuzeo je vrh. Splićani su do kraja prvenstva izgubili samo baš od Dinama na Maksimiru, ali su sve ostale slavili i osigurali naslov nakon šest godina posta još jednom velikom pobjedom, onom nad Varteksom od 4:2.

Najbolje trenutke tog susreta pogledajte OVDJE.

Hajduk - Dinamo 2:0 (19. kolo, sezona 2008/09)

Jedan od gorko/slatkih pobjedničkih derbija za navijače Hajduka. Ovaj put nakon pobjede nije se izrodila titula, ali na neki način označava početak jedne ere i dominacije Dinama, na terenu i van njega, u utjecajnom smislu.

Tri godine, od titule 2005. Hajduk je postio, a Modri su u eri Zdravka Mamića povezali tri naslova prvaka i gradili su dinastiju. Nisu Bili došli ni blizu u te tri sezone, a onda je odigrana sjajna jesen.

Hajduk je bio drugi, na samo bod od Dinama spojem mladosti i iskustva, s ekipom složenom nakon što je klub pretvoren u dioničko društvo i dobio je značajni priljev sredstava. Vratili su se neki iskusni igrači poput Andrić, Vejića, Skoke, Šerića, Rosa, bilo je mladih talenata, predvođenih Nikolom Kalinićem, a kao spektakularno pojačanje pokazao se iz Zagreba dovedeni Senijad Ibričić.

U sezonu je krenuo Goran Vučević na klupi koji je zamijenjen Antom Mišom i krenula je velika serija Bilih. I na drugoj strani dogodila se smjena, Branka Ivankovića zamijenio je Marijan Vlak nakon što se momčad cijelu jesen privikavala na život bez prodanog Luke Modrića.

Prvo kolo zimskog dijela donosilo je upravo derbi u Splitu i Dalmacija se zapalila. Pokoja akvizicija u zimskom prijelaznom roku i jedinstvena šansa da Hajduk preskoči Dinamo na tablici.

Kažu neki da se od 38 do čak 40 tisuća ljudi natiskalo na Poljud te veljače, a Torcida je priredila spektakl. Tisuće papirića, "papelitosa" palo je s Poljudskog krova i početak susreta kasnio je dvadesetak minuta dok se to ne počisti.

Hajduk je poveo u nadoknadi prvog dijela. Imao je domaćin slobodni udarac iz opasne zone, a rukom je u živom zidu igrao Adrian Calello. Tad mladi i perspektivni sudac Ivan Bebek pokazao je na bijelu točku i precizan je bio baš Nikola Kalinić.

U drugom poluvremenu potpuni delirij, Ibričić je zabio za 2:0 fantastičnim udarcem s 20 metara nakon što su on i Kalinić ukrali loptu prekaljenom Robertu Kovaču.

Najbolje trenutke tog susreta pogledajte OVDJE.

Završilo je s tih 2:0, Bebek je ukupno u utakmici podijelio čak 11 žutih kartona, od čega su po dva dobili Jurica Buljat i Dejan Lovren. No, znakovito za hrvatski nogomet je ono što se događalo u "trećem poluvremenu" derbija.

Zdravko Mamić nakon utakmice bijesno je grmio na Bebeka i sudačku organizaciju, zahtijevao je strane suce, a riječki arbitar poslan je na "hlađenje" i derbi je sudio tek nakon dvije godine. Bio je to neki novi Bebek koji se do danas više puta zamjerio Bilima situacijama poput neviđene ruke Vrsaljka 2013. ili nove suspenzije ove sezone zbog "mijaukanja s Juga".

Mamić je tad potpuno "otkrio karte", nakon njegove eskapade Bebek je kažnjen, a njegov brat Zoran Mamić govorio je o opasnosti papirića za igrače, nakon čega je Hajduk, zbog toga i rasizma, dobio drakonsku kaznu od 200 tisuća kuna i utakmicu pred praznim tribinama.

Bili su odgovorili zamrzavanjem svojih ljudi i funkcija u HNS-u i počelo je razdoblje mraka, totalnog rata i zahlađenja odnosa u hrvatskom nogometu. Hajduk je uzeo vrh, držao ga još tri kola do remija u Vinkovcima, a onda je vrh vratio Dinamo i došao do nove titule.

Hajduk je nakon te sezone ostao bez trofeja, izgubio je i Kup nakon još jednog velikog derbija i nadoknađivanja 3:0 iz prve utakmice, ali i poraza na penale, a nakon toga upao je u nove financijske probleme, došao pred gašenje, a onda se podigao pod novim, narodnim modelom.

Nažalost po Hajduk i hrvatski nogomet, problemi koji su tad izašli na vidjelo do danas nisu riješeni ni u Savezu ni u Dinamu, a ni Hajduk osvajanju titule praktički nikad više nije došao ni blizu, do ove sezone.

Poljud je opet rasprodan, Hajduk opet ima šansu, a mi se nadamo jednako sjajnom ambijentu i tome da sudačkih repova sad neće biti. Pa neka pobijedi bolji.