S Križancem do Europe

Uoči početka ove sezone, još tamo u vrućim i sparnim danima srpnja, Ivan Katalinić pokazao je cijelo svoje trenersko iskustvo i odlučio spustiti loptu na zemlju. Govorio je kako je glavni cilj njegove nove momčadi ostanak u ligi, a tu je tezu ponavljao praktički do samog kraja jesenske polusezone.

Sada su, međutim, stvari drukčije. Ali i ambicije. To je i logično s obzirom da će u konačnici umjesto pet iz lige po svemu sudeći ispasti samo tri kluba. Shodno tome, u Parku mladeži za proljetni dio sezone najavljuju borbu za Europu, koja im trenutno bježi samo tri boda. Momčad koja okupira to treće mjesto, Cibalia, stiže u Split već u drugom kolu i to bi mogla biti utakmica od velikog značaja.

Ako "crveni" krenu kao na početku sezone kada su praktički bili nezaustavljivi i u jednom trenutku čak bili vodeća momčad lige, onda su definitivno glavni pretendenti za tu treću europsku ulaznicu. Pitanje je samo hoćemo li u narednih 12 utakmica vidjeti upravo to spomenuto, "prvo" lice, ili možda ono "drugo", ono koje je u posljednjih osam jesenskih utakmica osvojilo samo pet bodova.

Došli/Otišli

Krajem siječnja Split je ostvario najbolji "ulov" na tržištu. U svoju svlačionicu doveo je bivšeg reprezentativca i igrača Zenita Ivicu Križanca. Ne moramo ni ponavljati koliko će njegova prisutnost i iskustvo, ako leđa izdrže, doprinijeti još većoj mirnoći i stabilnosti Splitovih stopera, a upravo je njegov angažman jedan od glavnih razloga klupskih aspiracija na Europu.

Osim 31-godišnjeg Omišanina momčadi su se priključili i enfant terrible hrvatskog nogometa, desni bočni Filip Marčić, te veznjak Ante Serdarušić, brat Josipa Serdarušića, također Splitovog igrača. Tu je i novo staro lice napadač Ante Ćapin, koji se vratio s posudbe u Imotskom i s četiri pogotka bio najbolji Splitov strijelac na pripremama.

Park mladeži u prijelaznom roku napustili su napadači Zvonimir Deranja, Shpat Qerimi i Dalibor Mandarić te braniči Goran Gruica i Petar Šimić. Svi redom imali su vrlo malu ili gotovo nikakvu minutažu i njihovi odlasci nisu ni najmanje iznenađenje, pogotovo uzevši u obzir sve veću i kvalitetniju konkurenciju.

Trener

Tijekom priprema u siječnju i veljači Katalinić je svoje igrače poveo u, između ostalih, Gabelu, Čapljinu i Makarsku, a u devet odigranih utakmica upisali su ravnomjeran skor od tri pobjede, tri remija i tri poraza. Kate je zadovoljan odrađenim premda će reći kako su pripreme ipak bile malo preduge.

"Svi jedva iščekujemo nastavak prvenstva. Većih problema nemamo osim Josipa Serdarušića, koji zbog kartona nema pravo nastupa protiv Slaven Belupa te tek oporavljenog Radnića čiji povratak očekujemo krajem ožujka. Pripremne utakmice pokazale su nam naše dobre i loše strane, no ipak su to sve samo prijateljski susreti. Kada krenu prave utakmice onda ćemo vidjeti gdje smo i što smo. Start će biti vrlo važan."

Kvalitetna obrana forte je Katalinićeve momčadi (samo 13 primljenih golova) i nema sumnje kako "stari lisac" neće odustati od provođenja te taktike i u nastavku prvenstva. Puno puta je u izjavama, pogotovo uoči gostujućih utakmica, znao reći kako bi bio zadovoljan i remijem, no ako želi dohvatiti Europu morat će još više pobjeđivati na strani jer razmaci između klubova su zaista minimalni i jedna serija od primjerice tri utakmice bez pobjede može vas gurnuti u sredinu ljestvice i udaljiti od vaših ciljeva. Jednako tako, tri pobjede u nizu stvaraju potpuno suprotan učinak.

Koliko može Križanac?

Svakako top-priča vezana za klub tijekom zimske stanke je dolazak prekaljenog rutinera Ivice Križanca, koji je isključivo zahvaljujući nespretnosti Hajdukove uprave završio u rukama gradskog rivala. O njegovom bogatom iskustvu i igračkim kvalitetama suvišno je razglabati, no pitanje koje "visi" u zraku jest: koliko se od njega može očekivati?

Naime, svima su poznati njegovi problemi s leđima i, ukoliko se oni opet pojave, upitno je hoće li više ikada moći zaigrati čak i na razini HNL-a. O eventualnim europskim ispitima na ljeto da i ne govorimo. Naravno, ako bi fizički sve proteklo po planu, Split će nedvojbeno dobiti velikog igrača, koji svojim iskustvom može puno pomoći na travnjaku, ali i izvan njega. Prvenstveno tu mislim na savjete koje bi trebao davati mlađem kolegi stoperu Goranu Miloviću, koji bi jednoga dana sudeći prema svom potencijalu morao postati stožerni igrač Splitove obrane.

Raspoloženje u svibnju

Za nešto više od dva mjeseca Split bi trebao sudjelovati u zahuktaloj borbi za Europi jer ima momčad koja po kvaliteti to može ostvariti. Plasman na europsku scenu već u prvoj sezoni u najvišem društvu hrvatskog nogometa bio bi veliki, ogroman uspjeh, ali i novi izazov za cijeli klub. Govoriti o eventualnom četvrtom ili petom mjestu kao neuspjehu bilo bi deplasirano i Splitovci to znaju, no sada kada su već tu, na samo tri boda od Europe, zašto ne probati? Jedini pravi neuspjeh bilo bi ispadanje iz lige, no to je ipak nerealno za očekivati, pa čak i ako znamo da su razmaci između klubova prilično mali i da Šibenik (14.) ima samo devet bodova manje od "crvenih".