Slomljena noga, beogradski jedanaesterci i ukradena titula: vruća povijest Jadranskog derbija

Međutim, u međuvremenu, rodilo se, i naraslo, žestoko, veliko rivalstvo koje traje i danas, koje ponekad zna iskakati iz okvira "normalnog" antagonizma dva suparnička kluba. Kad je, zapravo, rođen taj ne baš ugodan odnos Rijeke i Hajduka? Točno se može odrediti i datumom, bilo je to ljeto 1986. godine. Hajduk je tad odjednom ostao i bez Sliškovića i braće Vujović, stoga je morao potražiti dostojne zamjene i pronašao je ni manje ni više nego Nenada Gračana, još jednog "doktora baluna" i to, jasno, u Rijeci, gdje je on dotad imao status nedodirljivog idola.

Bio je to strahovito bolni udarac za klub sa Kvarnera, a igrom sudbine, ždrijeb prvenstva odredio je da se u prvom kolu i to baš na Kantridi sastanu Rijeka – Hajduk, dakle, Gračan je imao službeni debi za Splićane u svom vlastitom domu. Jasno je bilo na kakav će doček naići, ostao je u kolektivnoj memoriji upamćen veliki transparent "Neno, ča te ni sram", kao aluzija na to da je njihov idol izdao i sebe i njih, "prodavši" se na jug. U takvoj atmosferi, sve je bilo preludij za ključni događaj, kad je Mladen Mladenović "mesarski" startao na Gračana i slomio mu nogu. Nije mu tim uništio samo tu sezonu, nego, hipotetski i domete u karijeri koji su svakako bili iznad razine jednog Ovieda, jedino inozemnog kluba čiji je dres nosio. Kronike radi, utakmica je završila sa 2:2, Gračan je čak i bio strijelac prije ozljede.

Ono što je začeto na samom početku te sezone 1986/87, kulminiralo je u završnoj predstavi, sad već mitskom finalu Kupa Jugoslavije na Partizanovom stadionu JNA u Beogradu. "Rovovska" bitka završila je 1:1, Asanovićev pogodak iz (sumnjivog) jedanaesterca anulirao je Radmanović u 85. minuti. U produžecima je ostalo isto, pa je odluka morala pasti u serijalu s bijele točke. Josip Skoblar, igračka legenda (i iz Rijeke), povukao je isti potez kao u polufinalu, kad je među vratnice postavio Zorana Varvodića, junaka trijumfa nad Crvenom zvezdom, također na jedanaesterce, s druge strane Topčiderskog brda, na Marakani.

Bio je to istinski, infarktni maraton u 11 serija, Rijeka je, nakon promašaja Miloša Bursaća, imala meč loptu za trofej, ali je Varvodić obranio jedanaesterac kolegi Mauru Ravniću i spasio Splićane, a onda "skinuo" i presudni šut Roberta Paliske za trijumf Hajduka. Osim drame na terenu, finale je obilježeno i prvi velikim verbalnim obračunom Torcide i Armade, s vokabularom kojeg ovdje nećemo prenositi iz higijenskih razloga.

Fast-forward, 12 godina kasnije, potpuno obrnuta slika. Gračan, da, upravo onaj Neno iz priče "ča te ni sram", maestralno kao trener vodi Rijeku prema tituli prvaka, boreći se protiv neusporedivo moćnije Croatije (Dinama) na svim poljima, jasno vam je o čemu se radi. I u pretposljednjem kolu, na prepunom Poljudu igra se doslovno "majstorica", pobjednik će imati priliku da u zadnjih 90 minuta osigura naslov, kronike kažu da je bilo skoro 40.000 gledatelja, ni na stepenicama nije bilo mjesta. Rijeka odigrava još jednu savršenu utakmicu, Čačić, Hasančić i Sztipanovics matiraju Pletikosu za trijumf od 3:1, što znači hipoteku na titulu. I onda se događa nezaboravna scena, kad navijači Hajduka skandiraju "Rijeka, Rijeka", ovacijama pozdravljaju igrače gostiju, čestitajući im na praktično osiguranoj tituli (no, bio je to "račun bez krčmara" - znate već tko je tad bio krčmar - i u posljednjem kolu na Kantridi događa se vjerojatno najsporniji detalj u povijesti HNL, pomoćni sudac Krečak poništava zbog navodnog ofsajda regularni pogodak Hasančića u 90. minuti kojim je Rijeka trebala pobijediti Osijek sa 1:0 i uzeti zasluženu titulu, ali to je neka druga priča).

Proći će duga 23 ljeta do novog baš presudnog sudara ovih klubova za trofej, finala Kupa Hrvatske na Poljudu. Bila je to posebna utakmica pogotovo zbog činjenice da Hajduk (pre)dugih devet godina nije osvojio nijedan trofej, još od Tudorovog Kupa protiv Lokomotive iz 2013. godine. Pred više od 30.000 gledatelja na početku je izgledalo da će trofejni post zaokružiti i desetljeće, kad je Drmić šokirao domaćine. No, Hajduk je odgovorio furiozno, Melnjak je bio match winner sa dva pogotka, a mrežu zatresao i Ferro – 3:1. Riječani su bili hendikepirani, jer je još u 40. minuti isključen Smolčić.

Posljednji veliki obračun odigran je 16. ožujka ove godine na Rujevici. Nije izravno odlučivao o naslovu, ali, pokazat će se u konačnom obračunu, trijumf Đalovićeve momčadi od 3:0 bio je – uz onaj nad Dinamom, još uvjerljiviji, 4:0 – "kamen temeljac" riječkog trijumfa u najneizvjesnijoj utrci ikada. Autogol Prpića, te Janković i Fruk, potpisali su veliku pobjedu Rijeke, širom otvorili vrata na putu do drugog šampionskog naslova.

Što nam nudi nova epizoda, na Poljudu? Naravno, ishod utakmice petog kola ničim ništa neće odlučiti. Preciznije, nećemo saznati tko će biti prvak, ali možda bismo mogli naslutiti – tko neće.