Talijanski arhitekti branili projekt Maksimira: 'Možda su naše vizualizacije ostavile pogrešan dojam'

Talijanski arhitekti Tommaso Fantini i Alberto Rossi, autori pobjedničkog idejnog rješenja novog stadiona Maksimir, predstavili su svoj projekt na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Predavanje je privuklo velik broj studenata i predstavnika stručne javnosti, a najviše zanimanja izazvali su odgovori na kritike koje se posljednjih tjedana upućuju njihovu rješenju.

Projekt arhitektonskog ureda VG13 predviđa stadion kapaciteta 35 tisuća gledatelja. Njegov izgled s četiri odvojene tribine i otvorenim kutovima izazvao je nezadovoljstvo dijela Dinamovih navijača, ponajprije zbog atmosfere na tribinama i moguće izloženosti vremenskim uvjetima.

Stadion zamišljen kao dio grada, a ne samo nogometno igralište

Fantini i Rossi predstavljanje su započeli objašnjenjem da su projekt razvijali polazeći od zagrebačkog prostora, Maksimirske šume i odnosa grada s Medvednicom. Njihova je namjera bila stvoriti sportski kompleks koji bi građani koristili i izvan dana odigravanja utakmica.

Ispod sjeverne tribine zato su predvidjeli natkriveni javni trg namijenjen okupljanjima i različitim događanjima, dok se ispod ostalih dijelova stadiona planiraju trgovine, restorani, uredi, muzej, hotel i prateći sadržaji.

Arhitekti su pritom istaknuli da su sva gledateljska mjesta zamišljena pod krovom te da su tribine oblikovane kako bi osigurale dobar pogled prema terenu.

"Krovovi, prema zahtjevima natječaja, pokrivaju sve dijelove stadiona. Nitko ne bi trebao biti izložen kiši", poručili su.

Spomenuli Villa Park i staro West Hamovo igralište

U dijelu predviđenom za pitanja otvorena je tema koja najviše zanima Dinamove navijače, a to su odvojene tribine. Upitani mogu li navesti neki uspješan primjer velikog europskog stadiona s takvim konceptom, arhitekti su izdvojili Villa Park, dom Aston Ville.

Spomenuli su i West Ham, čiji su navijači teško prihvatili preseljenje s nekadašnjeg Boleyn Grounda na London Stadium. Smatraju da je stari stadion imao snažniju povezanost s navijačima, dok je novi izgubio dio svojeg karaktera.

Prema njihovu mišljenju, konačnu atmosferu stadiona ne određuje samo arhitektura, nego prije svega navijači koji ga koriste:

"Gotovo nigdje na svijetu stadion ne oblikuju sami navijači. A zapravo su navijači ti koji stvaraju stadion", poručili su.

Međutim, na komentar da Dinamovi navijači upravo ne žele stadion s četiri odvojene tribine, kratko su odgovorili kako smatraju da su na to pitanje već odgovorili.

Govorili su i o povezanosti svojeg rješenja s arhitektonskim nasljeđem Vladimira Turine, autora izvornog Maksimira. Priznali su da nisu detaljno istraživali njegov cjelokupni opus, ali su u njegovim radovima pronašli inspiraciju u jednostavnosti oblika, konstrukciji i korištenju boja.

"Nitko neće pokisnuti niti biti izložen snažnom vjetru"

Posebno zanimljiv dio predstavljanja uslijedio je nakon novinarskih pitanja o kiši, vjetru i hladnoći. Jedan od novinara upitao je arhitekte jesu li ikada osobno iskusili vremenske uvjete na maksimirskom stadionu, pritom napomenuvši kako se, prema njegovu mišljenju, većina javnosti ne slaže s njihovim projektom.

Arhitekti su priznali da nisu osobno iskusili tamošnje vremenske uvjete, ali su naglasili da su se tijekom projektiranja pridržavali natječajnog zahtjeva prema kojem sva gledateljska mjesta moraju biti natkrivena.

"Uvjereni smo da u uobičajenim lošim vremenskim uvjetima nitko neće pokisnuti niti biti izložen snažnom vjetru. Za ekstremne uvjete postoje dodatna tehnička rješenja koja mogu pomoći", objasnili su.

Tvrde da su već proveli preliminarna istraživanja o utjecaju vjetra na konstrukciju i unutrašnjost stadiona te da su rezultati bili zadovoljavajući. Ipak, priznaju da u ekstremnim uvjetima sam krov ne mora pružiti potpunu zaštitu.

Kao moguća dodatna rješenja spomenuli su pomične elemente koji bi se podizali ili spuštali, zaštitne zastore, pa čak i grijana sjedala. Naglasili su da su to tehničke mogućnosti kojima bi se mogla poboljšati udobnost gledatelja, a ne već potvrđeni dijelovi projekta.

Na dio novinarskih pitanja iz publike se čuo smijeh, što je dodatno obilježilo raspravu. Arhitekti su na ponovljene primjedbe o zaštiti gledatelja odgovorili da je dio negativnog dojma možda posljedica načina na koji su predstavljene prve vizualizacije.

Objasnili su da su prikazi grafički pojednostavljeni i pomalo sirovi, zbog čega stadion može djelovati "previše hladan ili radikalan". Istaknuli su da je riječ o suvremenom stadionu sa svim potrebnim sadržajima, što je bilo propisano natječajem i što je vrednovao stručni žiri.

Za daljnju razradu potrebno još 19 mjeseci

Fantini i Rossi više su puta podsjetili da predstavljeno rješenje nije konačan izvedbeni projekt. Procjenjuju da bi, u skladu s natječajnim i zakonskim zahtjevima, za njegovu daljnju projektantsku razradu trebalo još približno 19 mjeseci.

Sudbina pobjedničkog rješenja zasad je neizvjesna. Na rezultate natječaja podnesene su tri žalbe, a u javnosti se otvorila i mogućnost njegova poništenja. Unatoč tome, talijanski arhitekti brane svoju osnovnu zamisao i smatraju da bi daljnja razrada mogla odgovoriti na dio primjedbi koje su se pojavile nakon predstavljanja.