Tiha voda brege dere

Još tamo davne 1884. postavljeni su temelji naselja Stillwater u Oklahomi, koje bi u doslovnom prijevodu mogli nazvati Tiha ili Mirna voda. Ravno 120 godina kasnije u tom američkom gradiću rođen je mladić koji je brzo osvojio srca hajdučkog puka, ali šire nogometne javnosti. Gotovo svaki detalj njegove mlade karijere vrijedan je divljenja, od trenutka selidbe u Europu do onoga što je Rokas Pukštas trenutno pa i do onog što se priželjkuje da bi mogao biti.

Igraj na utakmice SuperSport HNL-a na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Najnovije poglavlje scenarija njegovog nogometnog puta dva su gola kojima je dodatno raspirio emociju koju žive navijači Hajduka. Nadu i vjeru da će sad već predugo čekani trofej pronaći put povratka u poljudske vitrine.

Rokas Pukštas personifikacija je posvećenosti i puta kojim se dolazi do uspjeha, ne samo u nogometu, već može biti primjer inspiracija u gotovo svakom poslu. Već se više puta pisalo o njegovom putu kako je stigao do Hajduka, a još važnije kako je svojim radom, borbenošću i karakterom ovaj polivalentni veznjak postao neizostavan član prve momčadi.

Prije tri godine Pukštas je došao u Split prvo na probu u potrazi za klubom gdje bi se mogao afirmirati. Na klupski mail je stigao upit na koji je otišao potvrdan odgovor iz Hajduka, a uskoro je i Pukštas dobio potvrdan odgovor Hajdukove struke da ostaje. Prvo se priključio kadetima koje je onda vodio Mislav Karoglan, a već pred kraj prvenstva igrao je za juniore koje je vodio Marijan Budimir.

Sve što je u tom trenutku Pukštas tražio od kluba bili su smještaj i hrana, bez sanjanja o basnoslovnim ugovorima, te prilika da do jednog takvog dođe svojim radom. Taj rad ga je dosad obilježio, a brojne su anegdote prepričane o tome kako ga se moralo tjerati s treninga jer je tog dana već odradio trening s drugom momčadi, a onda bi sjeo sa strane i upijao sve što se radilo na tom treningu.

Sjajne fizičke predispozicije naslijedio je od roditelja koji su se bavili atletikom. Otac Mindaugas bio je maratonac sudjelovao je na Olimpijskim igrama 2004. u Ateni, dok se majka Živile bavila troskokom. Kad su tehničke karakteristike u pitanju, tu je uvijek smatrao da treba dodatno raditi pa se znao čuti poljudskim hodnicima zvuk odbijanja lopte od zid i u kasnim noćnim satima.

Svjestan svakog nedostatka igri tražio bi savjet trenera i dodatni individualni rad da određeni segment poboljša u igri s loptom, od one s nogom do one s glavom. Njegov napredak bio je brz, a i veza s klubom je postala jaka. Vidjelo se to već po emocijama nakon Atletico Madrida u juniorskoj Ligi prvaka, a samo godinu kasnije predvodio je juniorsku momčad u završnici do srebra.

Ni ulazak u seniorski nogomet nije mu bio težak, a u njemu je napredovao brže od svih predviđanja. Prije samo godinu dana Pukštas je igrao drugoligaški nogomet za Solin, a ti nastupi lansirali su ga brzo u prvu momčad Hajduka gdje je postao stalni član pod vodstvom Karoglana.

Na ono što Pukštas predstavlja svojim radom nije ostao imun ni Ivan Leko po dolasku u Hajduk. Koliko mu je polivalentni veznjak važan govori da je kod njega imao punu minutažu u 16 od 24 utakmice koliko ih je Leko vodio na klupi Hajduka, ukupno je dosad Rokas upisao 29 nastupa za prvu momčad Hajduka, zabio šest golova i tri puta asistirao.

Hajduk je sezonu u SuperSport HNL-u započeo s dvije pobjede u dva derbija, a u obje je ključni strijelac bio Rokas Pukštas. Ono što je fascinantno u njegovim izjavama nakon utakmice je što i dalje stoji čvrsto na zemlji, dok bi realno većina 18-godišnjaka da riješi dva derbija vjerojatno imala drugačiji pristup i ponašanje. Srušiti prvo Dinamo, pa onda i Rijeku, nije mala stvar, ali za Pukštasa je to tek dio puta prema nečem većem.

Nije to bezosjećajnost ili bilo kakva hladna emocija, pokazao je on više puta u dresu Hajduka da ih ima. Ta smirenost i fokus na cilj koju nosi je zapravo vrlina s kojom je dosad došao do ovog što trenutno je, a malo je onih koji sumnjaju da može i više. Granice mu određivati nema smisla jer ih je sam davno preskočio još kad se odlučio doći sam kao 16-godišnjak na drugi kontinent s ciljem od kojeg nije odstupio u nijednom trenutku.

Možda ima i neka povezanost s njegovim mjestom rođenja i karakterom pa stara poslovica koja se često koristi ovisno o kontekstu, u ovom slučaju pozitivnom, kaže 'tiha voda brege dere'. Baš kao što je i vrijedni dečko mirnog karaktera iz Stillwatera u razmaku od devet dana riješio dva rivala. 

Foto: HINA/ Miroslav LELAS