Tko je Oscar Garcia? Vodio je Gonzala Garciju, nogom opalio Jamesa Rodrigueza i od tiki-take došao do čvrste obrane

Óscar García spominje se kao glavni kandidat za nasljednika Marija Kovačevića na klupi Dinama. Riječ je o 53-godišnjem španjolskom stručnjaku koji trenutačno vodi poljski Pogoń Szczecin, a iza sebe ima iskustvo rada u Barceloninoj školi, Ajaxu, Salzburgu, Olympiacosu, Celti, Brightonu i brojnim drugim klubovima.

Na prvi pogled njegov životopis izgleda impresivno. Osvojio je pet seniorskih trofeja, radio u nekoliko velikih europskih nogometnih sredina i tijekom karijere surađivao s ljudima koji su obilježili moderni nogomet. Ipak, detaljniji pogled otkriva znatno složeniju priču. García je u pojedinim klubovima ostvarivao velike uspjehe, dok su drugi angažmani završavali nakon svega nekoliko mjeseci, uz nezadovoljstvo rezultatima, javne sukobe ili nezadovoljstvo klupskih čelnika.

Kako piše Index.hr, García bi mogao vrlo brzo preuzeti Dinamo. Njegov dolazak još nije službeno potvrđen, a ugovor s Pogonom traje do 2029. godine pa eventualni dolazak u Zagreb ovisi i o dogovoru s poljskim klubom.

Cruyffov učenik koji je igrao s Bjelicom i Vlaovićem

García je rođen 26. travnja 1973. godine u Sabadellu, a najveći dio igračke karijere proveo je u Barceloni. Prošao je njezinu omladinsku školu i postao dio momčadi koju je vodio legendarni Johan Cruyff.

Kao ofenzivni veznjak i napadač sudjelovao je u osvajanju četiriju španjolskih prvenstava, a u Barceloninu dresu osvojio je i druge trofeje. Tijekom igračke karijere nastupao je još za Valenciju, Albacete, Espanyol i Lleidu.

Postoje i dvije zanimljive hrvatske poveznice. U Albaceteu mu je suigrač bio Nenad Bjelica, a u Valenciji je dijelio svlačionicu s Goranom Vlaovićem koji danas surađuje s Dinamovim stručnim sektorom.

García je nakon igračke karijere ostao povezan s Barceloninom nogometnom filozofijom. Radio je s Cruyffom u katalonskoj reprezentaciji, a potom preuzeo Barceloninu juniorsku momčad. Snažnu vezu održao je i s njegovim sinom Jordijem Cruyffom koji će imati važnu ulogu u nekoliko njegovih kasnijih angažmana.

U Izraelu je osvojio naslov koji se čekao deset godina

Prvi veliki seniorski posao dobio je 2012. godine u Maccabiju iz Tel Aviva. Doveo ga je Jordi Cruyff, tadašnji sportski direktor izraelskog kluba, a García mu je odmah opravdao povjerenje.

Maccabi je u sezoni 2012./13. osvojio izraelsko prvenstvo, prvi put nakon deset godina. Naslov je osiguran četiri kola prije kraja, a Uefa je tada opisala slavlje pred približno 40 tisuća gledatelja.

U momčadi koju je García vodio igrao je i Gonzalo García, današnji trener Hajduka. Njih dvojica tako bi se, ostvari li se Dinamov interes, mogli naći na suprotnim stranama najvećeg hrvatskog derbija.

Španjolac je nakon osvojene titule ipak odlučio otići. Radilo se o odluci iz osobnih razloga, a njegov rastanak s navijačima bio je izrazito emotivan. U oproštajnom pismu objavljenom na službenoj stranici Maccabija poručio je da će dio njegova srca zauvijek ostati žut, u bojama izraelskog kluba.

Iako se sljedeće godine nakratko vratio u Tel Aviv, taj je drugi mandat potrajao samo nekoliko tjedana. Klub je napustio u okolnostima tadašnjeg oružanog sukoba u regiji, što je predstavljalo posve drukčiju situaciju od uobičajenog trenerskog odlaska zbog loših rezultata.

Brighton je doveo do doigravanja, a Watford napustio zbog zdravstvenih problema

Nakon prvog odlaska iz Izraela preuzeo je Brighton, tadašnjeg engleskog drugoligaša. U sezoni 2013./14. klub je završio na šestom mjestu Championshipa i izborio razigravanje za ulazak u Premier ligu.

Posebno se pamti posljednje prvenstveno kolo, u kojem je Brighton pobjedom kod Nottingham Foresta, golom u sudačkoj nadoknadi, osigurao mjesto u doigravanju. Međutim, Derby County pokazao se prejakim u polufinalu, a García je nakon eliminacije napustio klub.

Njegov se rad ipak nije smatrao neuspješnim. Brighton se i godinama poslije prisjećao njegova doprinosa, što potvrđuje tekst na službenoj klupskoj stranici u kojem se ističe pozitivan dojam koji je ostavio, unatoč tome što nije izborio promociju.

Sljedeći engleski angažman bio je neusporedivo kraći. U rujnu 2014. preuzeo je Watford, ali je već nakon nekoliko tjedana napustio klub zbog zdravstvenih problema. García je bio hospitaliziran zbog bolova u prsima te je zaključio da se mora usredotočiti na oporavak. Njegov je mandat trajao svega 27 dana.

Dvije dvostruke krune u Salzburgu, ali i bolno ispadanje od Dinama

Najuspješnije razdoblje Garcíjine seniorske trenerske karijere uslijedilo je u Austriji. Red Bull Salzburg preuzeo je krajem 2015. godine i tijekom sljedećih godinu i pol osvojio četiri trofeja.

U sezonama 2015./16. i 2016./17. Salzburg je pod njegovim vodstvom dvaput uzastopno osvojio i austrijsko prvenstvo i nacionalni Kup. Uz izraelski naslov, to je ukupno pet velikih seniorskih trofeja u njegovoj trenerskoj karijeri.

Austrijski su ga mediji opisivali kao uspješnog trenera, a nakon odlaska dobio je i priznanje za najboljeg trenera austrijskog prvenstva. U toj je momčadi radio i s hrvatskim reprezentativcem Dujom Ćaletom-Carom, kao i s Josipom Radoševićem.

Međutim, njegovo razdoblje u Austriji obilježilo je i jedno razočaranje koje hrvatski ljubitelji nogometa dobro pamte.

U kolovozu 2016. Salzburg je u doigravanju za Ligu prvaka igrao protiv Dinama koji je tada vodio Zlatko Kranjčar. Prva utakmica u Maksimiru završila je 1:1, a Austrijanci su u uzvratu pred svojim navijačima poveli i činilo se da idu prema skupinama.

Ipak, Junior Fernandes pogodio je u završnici i odveo susret u produžetke, a El Arabi Hilal Soudani je zabio za Dinamov prolazak. García je tako već jednom ostao bez velikog europskog cilja upravo zbog zagrebačkog kluba, na čijoj bi klupi sada mogao završiti.

No, unatoč domaćim trofejima, Salzburg pod njim nije uspio ostvariti željeni iskorak u Ligi prvaka pa je u ljeto 2017. odlučio je prihvatiti poziv francuskog Saint-Étiennea, a austrijski Der Standard njegov je odlazak popratio kao rastanak s trenerom koji je donosio trofeje.

U Saint-Étienneu ga je dočekao debakl u derbiju

Francuski Saint-Étienne angažirao ga je 2017. godine kao nasljednika Christophea Galtiera koji je godinama uspješno vodio klub.

Od Garcíje se očekivalo da modernizira momčad i donese prepoznatljiviji, napadački nogomet. Međutim, rezultati nisu pratili očekivanja, a njegov mandat kulminirao je jednim od najtežih trenutaka klupske povijesti.

Saint-Étienne je na domaćem terenu izgubio od Lyona 0:5, a derbi je obilježilo i utrčavanje navijača na travnjak nakon proslave jednog od Lyonovih pogodaka.

García je nakon utakmice bio izrazito razočaran. Ispričao se i opisao taj susret kao jedan od najtežih trenutaka njegove trenerske karijere.

Ubrzo je napustio klub. L'Équipe je potom u analizi njegova odlaska ukazao i na neslaganja oko sportskog projekta, mogućnosti momčadi i odnosa s vodstvom kluba.

Njegova francuska epizoda tako je završila nakon manje od pola godine, bez uspjeha kakav je ostvario u Salzburgu.

U Grčkoj ga pogodili predmetom s tribina, a navijač završio na sudu

Novi posao pronašao je početkom 2018. u Olympiacosu. Ni ondje nije dugo potrajao, ali jedan će se događaj iz njegova mandata pamtiti daleko dulje od rezultata.

Uoči velikog derbija PAOK-a i Olympiacosa u Solunu s tribina je prema Garcíji bačena rola papira za blagajnu, koja ga je pogodila u lice. Trener je završio na liječničkom pregledu, a utakmica nije ni započela.

Slučaj je izazvao veliki skandal u grčkom nogometu. PAOK je kažnjen oduzimanjem triju bodova i igranjem dviju domaćih utakmica bez gledatelja, dok je susret registriran u korist Olympiacosa.

Priča je dobila i sudski epilog. Kako je izvijestio grčki Kathimerini, navijaču koji je bacio predmet izrečena je uvjetna zatvorska kazna od 12 mjeseci i dvogodišnja zabrana dolaska na PAOK-ove utakmice.

García je Olympiacos napustio u travnju 2018., nakon svega nekoliko mjeseci. Klub nije ostvarivao očekivane rezultate, a odlazak je potvrđen zajedničkom odlukom.

Celta je ostala u ligi, ali lokalni mediji pisali su o sukobu s upravom

Nakon grčkog iskustva uslijedio je dulji predah, a García se na trenersku klupu vratio u studenome 2019., kada je preuzeo Celtu Vigo.

Prvi cilj bio je zadržati momčad u La Ligi. To je uspio ostvariti u sezoni 2019./20., iako je Celta ostanak osigurala tek u neizvjesnoj završnici prvenstva.

García je u Vigu ostavio i određene pozitivne tragove. Dao je priliku mladim igračima iz klupske akademije, među kojima je bio i Gabri Veiga koji je kasnije izgradio vrlo zapaženu karijeru.

Međutim, sljedeća sezona počela je loše, a odnosi s klupskim vodstvom postupno su se pogoršavali. García je javno tražio pojačanja koja nisu stigla, dok momčad nije uspijevala pronaći kontinuitet u igri.

Posebno je zanimljiv osvrt lokalnog lista La Voz de Galicia, objavljen pod naslovom "Óscar, od željenog do nepoželjnog".

Vigoški je list pisao kako je García godinama bio želja kluba, ali je nakon 371 dana na klupi postao neugodan sugovornik vodstvu. S jedne strane, nije ostvario željeni napredak u igri i rezultatima, ali je s druge otvorio pitanje dugoročnih problema u sportskoj politici Celte.

Upravo je takav odnos prema klupskim upravama jedna od zanimljivijih crta njegove karijere. García ne izbjegava javno govoriti o nedostacima momčadi i pojačanjima koja smatra potrebnima, čak ni kada ga to dovodi u sukob s poslodavcima.

U Reimsu je radio u iznimno teškim osobnim okolnostima

U ljeto 2021. García se ponovno vratio u Francusku, ovaj put na klupu Reimsa.

Klub je u njegovoj prvoj sezoni ostao u Ligue 1, a García je radio s nizom mladih nogometaša, među kojima se isticao napadač Hugo Ekitike.

Ipak, početak sljedeće sezone bio je loš. Reims je ostvario tek jednu pobjedu u prvih deset prvenstvenih utakmica i u listopadu 2022. odlučio smijeniti trenera.

L'Équipe je detaljno analizirao razloge njegova odlaska, a jedan od problema bio je i obiteljski.

Garcíjina kći bolovala je od teške bolesti te je preminula u studenome 2022., nedugo nakon njegova odlaska iz Reimsa. Vijest je tada objavio i L'Équipe.

U Belgiji je izborio ostanak, a izjava o napadačima navodno mu presudila

U studenome 2023. García je preuzeo OH Leuven koji se borio za ostanak u belgijskom prvenstvu. Uspio je stabilizirati momčad i sačuvati joj prvoligaški status.

Početak sljedeće sezone nije bio katastrofalan, ali je nakon slabijeg rezultatskog niza ponovno došlo do razlaza.

U studenome 2024. Leuven ga je smijenio, a belgijski mediji izdvojili su jednu zanimljivu okolnost.

Prema pisanju lokalnog Nieuwsblada, posljednja kap u odnosu između trenera i klupskog vodstva bila je njegova javna izjava o napadačima gdje je tražio od kluba da dovede igrača koji bi redovito postizao pogotke.

García je upozorio na financijska ograničenja Leuvna, no takav javni istup nije dobro prihvaćen.

Njegove kritike nisu bile nužno neutemeljene, a Nieuwsblad je u drugom osvrtu otvorio pitanje koliko su one bile opravdane, a koliko je način komunikacije narušavao njegov odnos s igračima.

Ponovio se tako obrazac koji se mogao vidjeti i u Celti. García je tražio više od svoje momčadi, ali je pritom javno progovarao o problemima koje klupski čelnici nisu nužno željeli slušati.

U Meksiku je nogom udario Jamesa Rodrígueza

Krajem 2024. dobio je priliku voditi jedan od najvećih meksičkih klubova, Chivas iz Guadalajare. Angažman je, međutim, trajao samo nekoliko mjeseci.

Momčad nije ostvarivala očekivane rezultate, ali njegov boravak u Meksiku posebno je obilježio incident u utakmici protiv Leóna.

Nakon sukoba uz aut-liniju, tijekom kojeg ga je suparnički nogometaš Nicolás Fonseca odgurnuo, García je reagirao udarcem nogom. Pritom je pogodio kolumbijsku zvijezdu Jamesa Rodrígueza koji je tada nastupao za León.

Sudac je španjolskom treneru pokazao crveni karton, a Meksički nogometni savez naknadno ga je kaznio s tri utakmice suspenzije i novčanom kaznom. O cijelom incidentu detaljno je izvijestila meksička La Jornada.

Osim suspenzije, García je zbog bolesti propustio još neke utakmice pa je s klupe vodio vrlo mali broj susreta. Chivas ga je smijenio početkom ožujka 2025., a lokalni El Informador njegov je mandat opisao kao izrazito kratku i razočaravajuću epizodu.

Ajax ga doveo preko Jordija Cruyffa, ali suradnja je trajala samo četiri mjeseca

U veljači 2026. García se vratio na veliku europsku scenu. Pozvao ga je Ajax, čiji je sportski direktor ponovno bio njegov dugogodišnji suradnik Jordi Cruyff.

Prvotno je preuzeo Jong Ajax, odnosno drugu momčad amsterdamskog kluba, no već u ožujku dobio je zadatak voditi prvu momčad. Ajax je prolazio kroz turbulentno razdoblje, a García je trebao stabilizirati situaciju i pokušati izboriti što bolji europski plasman.

Pod njegovim vodstvom klub je sezonu završio na petom mjestu Eredivisie i kroz doigravanje osigurao kvalifikacije Konferencijske lige. To, međutim, nije bilo ono što su u Amsterdamu priželjkivali.

Lokalna televizija AT5 pri njegovu odlasku istaknula je da je Ajax pod Garcíjom igrao nešto atraktivnije, ali da je osvajao manje bodova nego pod njegovim prethodnikom Fredom Grimom.

U lipnju 2026. García i Ajax sporazumno su raskinuli ugovor, a klub je odlučio krenuti u novom smjeru s Míchelom.

Tako je još jedan angažman u velikom klubu završio nakon samo nekoliko mjeseci, bez trajnog rješenja za probleme momčadi.

U Poljskoj je odbacio očekivanu tiki-taku i izgradio jednu od najboljih obrana lige

Posljednja stanica njegove karijere zasad je Pogoń Szczecin, koji je preuzeo u lipnju 2026. godine.

I upravo je ondje došlo do zanimljivog taktičkog zaokreta. Mnogi su u Poljskoj očekivali trenera koji će, zbog povezanosti s Barcelonom, inzistirati na dugom posjedu lopte, brojnim dodavanjima i napadačkom nogometu. García je, međutim, izgradio izrazito discipliniranu momčad, kojoj je obrana postala jedan od najvećih aduta.

Poljski portal Weszło u velikoj je taktičkoj analizi istaknuo kako je Pogoń, dotad poznat po otvorenijoj igri i problemima u obrani, postao jedna od najčvršćih momčadi prvenstva.

Prema toj analizi, prosječan posjed lopte pao je na oko 43 posto, znatno manje nego prethodne sezone. Umjesto dominacije kroz posjed, momčad se više oslanja na organizirani pritisak, brzo osvajanje lopte i izravne napade.

García je pritom objasnio da je u Barceloni usvojio filozofiju posjeda, a u Salzburgu naučio koliko su važni presing i brzo vraćanje lopte.

Rezultati su zasad vrlo dobri. Pogoń je u prvih 11 prvenstvenih utakmica pod njegovim vodstvom ostvario sedam pobjeda, tri remija i jedan poraz, primivši samo devet pogodaka.

Poljski mediji pohvalili su i njegovu spremnost na nepopularne odluke. Prema Przeglądu Sportowom, García je pokazao da status velikih imena ne jamči mjesto u početnoj postavi, a priliku su dobivali i mladi igrači.

Navijački portal Pogoń SportNet istaknuo je da je njegov dotadašnji prvenstveni prosjek od 2.18 bodova po utakmici najbolji među trenerima kluba u razdoblju koje su analizirali, od 2008. godine.