U Maksimiru idila, u Poljudu panika

Ako se po jutru dan poznaje, Dinamove navijače čeka puno veselja ove sezone. Modri nakon dva kola imaju velikih pet bodova prednosti pred Hajdukom, imaju igru, dobru atmosferu i još jednog klinca zbog kojeg se isplati doći na Maksimir...

Andrej Kramarić daleko je od gotovog igrača, malo koji ozbiljan trener bi Kramarića pretpostavio Slepički i/ili Papadopoulosu u primjerice utakmici protiv Salzburga. Fizički se Kramarić još uvijek muči sa starijim i iskusnijim igračima pa ga u igri nema previše, čak i protiv jednog Međimurja; ni taktički taj 18-godišnjak ne može biti spreman za europski nogomet.

Međutim, nakon prikazanog protiv Čakovčana nemoguće je barem malo ne sanjariti o novoj velikoj plavoj devetki. Kramarić pred golom iskazuje bogomdani talent, zavidnu mirnoću i tehniku u realizaciji. Krama vidi samo gol i zna kako ga zabiti; uvijek na granici zaleđa, uvijek na odbijenim loptama. Podsjeća li vas možda taj opis na nekoga? Recimo, najboljeg strijelca hrvatske reprezentacije? S kojim dijeli i omiljeni dribling, lažnjak.

Jasno, Kramarić (još) nije ni Šuker ni Zlatko Kranjčar s kojim ga se uspoređuje, ali je fantastičan talent koji je golovima protiv Međimurja ušao u novu fazu svog razvoja. Naravno da modri navijač želi što više gledati Kramarića - briljantan domaći talent, još k tome pravi golgeter, kakvog ovaj Dinamo nema, no s obzirom na gužvu u modrom napadu, dojam je da će Kramarić dobivati taman onoliko prilika da se pravilno razvija, a bez ogromnog tereta na leđima kao što je, recimo, imao Niko Kranjčar. Treba i dalje paziti na njega, ali razvije li se taj talent u ono što bi mogao i trebao, Dinamo će imati još jednu veliku plavu devetku.

Sezona je krenula sjajno, no stvari se mogu brzo okrenuti i zato je ogled s Red Bullom kritično važan za Dinamo. Modri imaju rezultat, momčad i igru za prolazak dalje, a taj prolazak garantira i Europsku ligu, ali i dobru šansu za ulazak u Ligu prvaka. Prilika je to koju Modri ne smiju propustiti kada su im se već tako lijepo posložile kockice. Prvenstvo stalo u prva dva kola

Katastrofa. Nema prikladnije riječi za ono što se dogodilo Hajduku na startu nove sezone. Pranjić im je poklonio remi u Osijeku, Mraz u Žilini, no Zadrani nisu bili voljni ništa poklanjati. Osim ako poklonom ne želite smatrati "dostojanstven poraz", koji je u konačnici mogao biti i uvjerljiviji od 0:1.

Ante Miše na dan 3. kolovoza već je prošlost, a Hajduk je zagazio u gadan tjedan. Tjedan u kojemu će nakon predstavljanja novog "dugoročnog rješenja" krenuti u europski imperativ protiv Žiline, a onda u prvenstveni u Koprivnici. Bez obzira što je Miše otišao, igrači neće imati pravo niti na najmanji posrtaj. Žilina mora pasti, Slaven također.

Katastrofa posrtaja protiv Zadra dodatnu dimenziju dobiva u činjenici da se u tako kratkom vremenu "rasprsnuo" balon optimizma kojim se dočekala nova sezona. Umjesto jagme za ulaznicu kakva se viđala prošlih sezona u svim europskim pokušajima, Žilinu će dočekati vjerojatno tek polovično ispunjene tribine i pomalo "teška" atmosfera u kojoj bi se apsolutna podrška koju Hajdukovi igrači uživaju od navijača mogla pretvoriti u festival kakofonije i uvreda na račun preplaćenih nositelja bijelog dresa.

Zadar nije bio slučaj i to je ono što u ovom trenutku najviše zabrinjava. Hajduk je lošu igru prezentirao već tijekom priprema, no to se uvijek lako može opravdati ili objasniti. No, sterilne pripremne utakmice u kojima su se jedva pobjeđivali neki niželigaši, pa loša izdanja u Osijeku i Žilini zaključena užasom protiv Zadra, govore da splitsku momčad muči užasna muka realizacije. Odlaskom Nikole Kalinića u Hajduku više nema tko dati gol.

U narednim satima saznat ćemo tko će povesti Hajdukovce u boj protiv Žiline, koja će nakon viđenog u prvoj utakmici i svega što se događa(lo) u Poljudu, dobiti dodatnu injekciju samopouzdanja uoči dolaska u Split. A Hajduk? Ako se ne prođe Žilina ne želim niti razmišljati kakav će kaos nastati. Slamka spasa sezone još uvijek postoji, ali je tanka dozlaboga...