Valinčić: 'Imao sam ponuda iz Italije, Njemačke i Poljske, ali meni treba samo Dinamo'

Novi trener Dinama Mario Kovačević neće na početnom dijelu priprema na raspolaganju imati Morisa Valinčića, koji će zbog ozljede stopala ostati u Zagrebu još neko vrijeme.

U razgovoru za Sportske novosti pričao je o svojoj transfer sagi, prijašnjim iskustvima te ambicijama u budućnosti.

Za početak, objasnio je zbog kakve ozljede (zasad) neće otputovati s ostatkom momčadi u Sloveniju:

“Radi se o prevenciji, imam problema s trećom metatarzalnom kosti, a primjerice Petar Sučić imao je s petom. Da mi se ne bi dogodilo isto što i njemu, bolje je spriječiti nego liječiti, zato ostajem u Zagrebu još par dana. Neće mi to ništa poremetiti, trenirao sam i prije potpisa, u ritmu sam. Teško mi je odmarati jer uvijek želim više, ali kada liječnik tako kaže, onda nema rasprave.“

Dotaknuo se Istre 1961:

“To je klub koji mi je puno dao, otvorio mi velika vrata. Sportski direktor Saša Bjelanović i odlični treneri Paolo Tramezzani i Gonzalo Garcia uvelike su mi pomogli jer su me formirali u igračkom smislu. Otvorili su mi oči, naučili me kako treba raditi i igrati, puno sam napredovao kod njih. Ali, iskreno mislim da Garcia neće uspjeti u Hajduku jer će Dinamo biti prvak.“

Valinčić kaže kako je bilo upita iz inozemstva.

“Imao sam ponuda iz Italije, Njemačke i Poljske, ali meni treba samo Dinamo. Bivši sam mladi reprezentativac, želio sam ostati u Hrvatskoj i igrati jake europske utakmice za Dinamo. Htio sam se vratiti na Maksimir, samom sebi dokazati da to mogu. Kada sam u kolovozu 2021. godine otišao u Neretvanac, rekao sam si da ću se jednog dana vratiti, a nisam mogao ni zamisliti da će to biti tako brzo. Dinamo je najbolji klub u regiji, svake sezone igra europska natjecanja, redovno Ligu prvaka.“

U Dinamo je došao iz omladinskog pogona Rijeke, a ispričao je kako su počeci izgledali:

“Dok je Nenad Bjelica bio trener, redovno sam gledao utakmice i želio osjetiti taj puls kada zaigram u plavom dresu. Najljepše mlađe dane proveo sam ovdje, iz Rijeke me u Dinamo pozvao profesor Gabrijelić, a prvi trener u Dinamu bio mi je Dalibor Poldrugač.“

No, nije sve išlo tako glatko:

“Trenirao sam šest mjeseci za Dinamo, a vikendom bih igrao za Opatiju, sve dok se čekala ta registracija. Nije bilo lako odlaziti tri puta tjedno u Zagreb zbog škole, išao sam ponedjeljkom, srijedom i četvrtkom. Ponekad bih zakasnio na trening jer je padao snijeg pa bi ceste bile zakrčene, a kada bi trening bio navečer, znao sam se kući vratiti i oko dva ili tri sata ujutro, a onda odmah u osam u školu. Dogodilo se i da bih odmah taj dan morao na trening u Zagreb pa bih spavao u automobilu.“

“Obitelj se dosta žrtvovala, uvijek sam imao ogromnu potporu. Mama, sestra i bake su maksimalno vjerovale u mene, nije bilo nikakvog presinga. Volio sam raditi, bio sam uporan i rekao si da ću uspjeti. Davao sam maksimalno od sebe i evo, završio u Dinamu“, dodao je.

Smatra kako ovo što je dosad prikazivao nije ni blizu onoga što može.

“Imam mnogo veći nogometni kapacitet od ovoga što sam do sada pokazao jer imam strast i glad. Gladan sam još većih nogometnih dostignuća, uspjeha. Igrači koji u sebi imaju tu glad naprave najveće priče u nogometu i sportu uopće. Konačno, kada sam iz Zagreba, iz Dinama odlazio u Opuzen, kada mi je istekao ugovor, bila je to ogromna promjena, šok. Kao da me dragi Bog testirao u tom trenutku, kao da je htio provjeriti jesam li ja stvarno taj.“

“Moj kapacitet trčanja se može razviti još više, ali da u svim segmentima popravim igru za jedan posto, već je puno. Mogu baš puno napredovati u igri lijevom nogom, centaršutevima, dolascima iz drugog plana, prepoznavanju nekih situacija. Treba sve to što mislim popraviti detaljno dorađivati. Do dolaska u Dinamo davao sam jako puno, zamislite koliko ću sad davati ovdje.“

Kaže kako je dobro upoznat sa stilom igre Marija Kovačevića:

“Poznat mi je iz prošle sezone, igra dosta napadački, Slaven Belupo igrao je jako dobro, nudio lijep nogomet. Uskoro ću još bolje upoznati trenera, momčad će biti jako dobra kada se uigramo i kada sa stožerom porazgovaramo o stvarima gdje trebamo biti bolji.“

U Dinamu bi trebao po desnoj strani nastaviti kombinirati s Mateom Lisicom, s kojim je igrao u Istri 1961.

“Lisica i ja se jako dobro nadopunjujemo, znamo se već dvije godine, iz utakmice u utakmicu smo se sve bolje upoznavali. Najbitnije je razumijevanje, da popričamo i vidimo što kome najviše odgovara. Bitno je da ga za vrijeme utakmice u napadačkom smislu ne dovedem u neke situacije u kojima se on neće ugodno osjećati. Danas igrači premalo razgovaraju, ne razgovaraju o tome što im najviše odgovara, a meni se čini da je to iznimno bitno, ako ne najbitnije. Želim da ga u Dinamu dovedem u situacije u kojima će se osjećati ugodno, a da s druge strane on to napravi i meni, da mi defenzivno zatvori stranu. Lisica je jako razuman, odlično se nadopunjujemo.“

Moris je nastavio s velikom dozom optimizma:

“Od četvrte lige doći do Dinama u samo nekoliko sezona je ogromna stvar. To nisam mogao niti sanjati, a Dinamo će dobro izgledati i dobro igrati, jer to tako mora biti. Kada sam ja u pitanju, rođeni sam pobjednik, nemam granica. Jednog dana mogu sanjati i hrvatsku reprezentaciju, a ova moja priča mogla bi biti poticaj nekim drugim dečkima za koje sada nitko ne zna i koji možda misle da su nitko i ništa. Neka znaju da će im se jednog dana negdje otvoriti vrata ako budu uporni i ako će vjerovati u sebe. Trebaju gledati samo sebe, ne druge.“